Biti profesor u obrazovnoj ustanovi, u osnovnoj ili srednjoj školi, nije lak zadatak, pogotovo kada tek počinjete. Od ravnatelja škole, preko nastavnika, pa sve do predstavnika osoblja, dužnost je svake osobe koristiti svoju disciplinsku ovlast kako bi primijenila disciplinski postupak.
No naravno, čim je riječ o školskim kaznama i drugim disciplinskim mjerama, ključno je to učiniti na pravi način, poštujući prava učenika, pritom stalno imajući na umu odgojnu svrhu te kazne. Upravo zato su odgojne sankcije uređene zakonom putem:
- Pravilnika o kućnom redu
- Zakona o odgoju i obrazovanju
- Brojnih okružnica
- Itd.
Pravni okvir vrlo je jasan po pitanju onoga što je dopušteno, a što nije kada je riječ o disciplini u razredu, primjerice, tjelesno kažnjavanje je zabranjeno.
Školske kazne i disciplina u razredu moraju poštovati strog pravni okvir u Hrvatskoj. Poniženja su u suprotnosti sa zakonom, a tjelesno kažnjavanje je zabranjeno. Nastavnici mogu primjenjivati odgojne sankcije i dopuštene disciplinske mjere (zabilješka u dnevniku, isprika, zadržavanje...) kako bi održali ozračje pogodno za učenje.
Drugim riječima, riječ je o shvaćanju odgojnih sankcija kao mjera prevencije i preuzimanja odgovornosti za učenika. Cilj: omogućiti mu da dobije odgojnu podršku prilagođenu njegovim potrebama. To također znači da kazna, bez obzira na vrstu, mora biti istodobno proporcionalna, individualizirana i obrazložena.
Kažnjavanje nepoštivanja pravilnika o kućnom redu škole stoga je koristan čin koji je dio ovlasti profesora, no sat koji dobro prođe ipak je mnogo zanimljiviji. Stoga vam Superprof predlaže da naučite koristiti različite postojeće odgojne disciplinske sankcije bez zlouporabe i u pravom trenutku.
Želite davati lekcije?
Pridruži se zajednici Superprof i podijeli svoje znanje sa stotinama znatiželjnih i motiviranih učenika.
Pravni okvir školskih kazni u Hrvatskoj
Referentni tekstovi
Da biste ispunili svoju ulogu nastavnika(ice), bilo da ste u vrtiću, osnovnoj ili srednjoj školi, postoje 3 referentna teksta koje obavezno morate poznavati. Ne brinite se, nitko od vas neće tražiti da savladate svaki članak i svaku okružnicu u najsitnije detalje.
S druge strane, važno je da poznajete glavne crte:
1. tekst
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi
Članak 84. navodi pedagoške mjere za osnovnu i srednju školu, tijela koja ih izriču i pravo učenika ili roditelja na prigovor. Članak 86. ovlašćuje ministra da propiše kriterije za njihovo izricanje.
2. tekst
Pravilnik o kriterijima za izricanje pedagoških mjera
Razrađuje kriterije za izricanje pedagoških mjera iz članka 86. Zakona.
3. tekst
Statut i kućni red škole
Škola u svojim općim aktima dodatno uređuje pravila ponašanja i dužnosti učenika.
Dopuštene školske kazne
Pogodili ste, riječ je o Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a točnije o članku 84., koji uređuje pedagoške mjere, i članku 86., prema kojem kriterije za njihovo izricanje propisuje ministar Pravilnikom o kriterijima za izricanje pedagoških mjera.
Opomena, ukor, strogi ukor i opomena pred isključenje su mjere upozorenja koje se ne izriču u upravnom postupku. Svaku od njih izriče drugo tijelo škole, a učenik ili roditelj mogu uložiti prigovor ravnatelju u roku od osam dana od dana izricanja.
Evo dakle 4 glavne dopuštene školske kazne:
1. dopuštena kazna
Opomena
Izriče je razrednik. To je najblaža mjera upozorenja i ne izriče se u upravnom postupku. Učenik ili roditelj mogu u roku od osam dana od izricanja uložiti prigovor ravnatelju.
2. dopuštena kazna
Ukor
Izriče ga razredno vijeće. Kao i opomena, to je mjera upozorenja protiv koje se u roku od osam dana može uložiti prigovor ravnatelju.
3. dopuštena kazna
Strogi ukor (osnovna škola) / opomena pred isključenje (srednja škola)
U osnovnoj školi strogi ukor izriče učiteljsko vijeće, a u srednjoj školi opomenu pred isključenje izriče nastavničko vijeće. U oba je slučaja riječ o posljednjoj mjeri upozorenja, protiv koje se može uložiti prigovor ravnatelju u roku od osam dana.
4. dopuštena kazna
Preseljenje u drugu školu (osnovna škola) / isključenje iz srednje škole (srednja škola)
O najtežoj mjeri odlučuje ravnatelj rješenjem, na prijedlog učiteljskog vijeća (osnovna škola) odnosno nastavničkog vijeća (srednja škola). U srednjoj školi o žalbi odlučuje Ministarstvo, a isključeni učenik ima pravo polagati razredni ispit.
Želite li držati privatne instrukcije?
Zabranjene školske kazne
Kao što naslućujete, ako smo govorili o dopuštenim mjerama, postoje i zabranjene. Ta tematika nadilazi okvir kućnog reda i školskih zakona. Naime, ovo pitanje uključuje međunarodni ugovor, Konvenciju o pravima djeteta.
Države stranke poduzimaju sve odgovarajuće mjere kako bi se osiguralo da se školska stega provodi na način koji je u skladu s ljudskim dostojanstvom djeteta i u skladu s ovom Konvencijom.
Članak 28., stavak 2. (Konvencija o pravima djeteta)
Zadaća je nastavnika ili budućeg nastavnika poznavati njezino postojanje u slučaju da u svojoj ustanovi uočite kršenje prava jednako temeljnih kao što su prava djeteta.
Evo dakle 4 oblika kažnjavanja koji su u okviru školske discipline službeno zabranjeni:
1. zabranjena kazna
Tjelesno kažnjavanje (šamar, udarci itd.)
Tjelesno kažnjavanje i svako ponižavajuće postupanje prema djetetu strogo su zabranjeni.
2. zabranjena kazna
Javno ponižavanje (stavljanje u kut, ruganje…)
Kao i tjelesno kažnjavanje, javno ponižavanje jednako vrijeđa dostojanstvo i prava djeteta.
3. zabranjena kazna
Kolektivno kažnjavanje
Kazna ne može biti kolektivna jer vrijedi načelo individualizacije. Ako je prekršaj počinila skupina utvrđenih učenika, mjera se izriče njima, a ne cijelom razredu.
4. zabranjena kazna
Udaljavanje s nastave izvan zakonskog postupka
Zakon dopušta samo privremeno udaljenje koje ravnatelj određuje rješenjem, najduže osam dana, do donošenja odluke o pedagoškoj mjeri. O tome mora pisanim putem izvijestiti roditelja i nadležni centar za socijalnu skrb. Svako drugo udaljavanje učenika, a osobito ono bez nadzora, treba izbjegavati.
Školske kazne koje se ne preporučuju (ali nisu zabranjene) i pedagoška objašnjenja
Davanje dodatnih zadaća kao kazna
Ova kazna se ne preporučuje jer bi učenik mogao izgubiti motivaciju za učenje u školi. Naime, psihološki gledano, učenik će zadaće povezati sa sankcijom, iako je važno da ih, naprotiv, doživljava kao pozitivan način napredovanja.
Osim toga, pravno gledano, tekstovi jasno navode da, ako se ova vrsta kazne izriče, mora se odvijati unutar ustanove pod nadzorom i mora je ispraviti odrasla osoba. Nadalje, kazna mora biti povezana s učenjem kako bi poštovala odgojnu svrhu.
Prepisivanje redaka
Ova kazna sastoji se od ponavljajućeg zadatka, dakle besmislenog. Ima nisku obrazovnu vrijednost, izazivajući nezainteresiranost prema profesoru i njegovim satima, što se udaljava od odgojne svrhe koju kazna mora imati prema propisima. Posljedično, ako nema (ili je mala) obrazovna vrijednost, kazna neće omogućiti učeniku da razmisli o svom ponašanju i da ga promijeni.
Čak je i suprotno: takva kazna može stvoriti osjećaj dosade u najboljem slučaju, a ogorčenost kod učenika u najgorem slučaju. Stoga je daleko od najboljih pedagoških praksi...
Stajanje učenika u kutu ili izolacija
Ova kazna opasno je blizu poniženju. Ne samo da neće automatski omogućiti učeniku da bolje razumije pravilo koje je prekršio, nego se, osim toga, može osjećati izolirano i doživjeti osjećaj nepravde.
Znate, taj osjećaj nam se svima dogodio: riječ je o emociji koju obično ne zaboravljamo i koja ostaje urezana u nama. To tada može naštetiti školskoj klimi, pa čak i zadovoljstvu u učenju.
Traženje od učenika da prijavi kolegu
Riječ je o idealnoj kazni za stvaranje napetosti među vršnjacima. Naime, učenik bi mogao "prijaviti" kolegu zbog pritiska nastavnika(ice). No istovremeno, ostali učenici će ga smatrati "cinkarošem", što će stvoriti napetosti, sukobe i može dovesti do vršnjačkog nasilja.
Ne smijemo zaboraviti da su škola i razred mikrookolina u kojoj se djeca i adolescenti neprestano susreću. U slučaju napetosti, život može brzo postati pakao za dio učenika.
Stoga, kako bi se izbjegla ovakva situacija, pedagoške prakse i službene preporuke daju prednost posredovanju među vršnjacima, skupnom rješavanju sukoba ili čak restorativnoj pravdi.
Slanje učenika samog izvan razreda (bez nadzora)
Znate, u načelu je to zabranjeno, pogotovo u osnovnoj školi. No iako je jednako zabranjeno i u srednjoj školi, u praksi je ova kazna često loše regulirana. Primjerice, učenik izbačen s nastave ostaje sam i odlazi na mjesto koje mu je nastavnik(ica) odredio bez pratnje. Drugim riječima, učenik, prepušten sam sebi, mogao bi čak otići i napustiti ustanovu, a da to nitko ne primijeti.
U svakom slučaju, ova kazna se ne preporučuje zbog nedostatka pedagoške učinkovitosti. Učenik to može doživjeti kao nepravdu ili dovesti do prekida u učenju. Naime, učenik se neće ni odgovorno postaviti, niti stvarno razumjeti prekršeno pravilo.
Kažnjavanje pred cijelim razredom (oštre primjedbe, javno optuživanje)
I ovdje je nastavnik(ica) blizu javnom poniženju, što je stoga službeno zabranjeno, jer je u suprotnosti s pravima učenika. Umjesto da se poboljša, odnos profesor(ica)-učenik će se pogoršati, kao i školska klima. Učenik će se tako prirodno povući u sebe i, ako su riječ o ponavljajućim postupcima, mogao bi na kraju razviti školsku fobiju.
I naravno, umjesto da se riješi, temeljni problem će se pogoršati.
Sustavno oduzimanje odmora
Već znate, potpuno oduzimanje je zabranjeno. Ako do oduzimanja i dođe, mora biti samo djelomično. Osim toga, s pedagoškog gledišta, strogo se ne preporučuje redovito ponavljanje ove kazne, jer bi izgubila smisao.
Riječ je o pitanju zdravlja i temeljnih potreba: djeca se moraju razdvigati i družiti s drugima. To im omogućuje da se smire, ali i da poboljšaju koncentraciju i kognitivne funkcije općenito, tijekom razrednog rada.
Traženje čišćenja kao kazne
Ponovno se vraćamo na osjećaj poniženja i narušavanja dostojanstva koji učenik može osjetiti. Čišćenje je svakako važna vrijednost koju treba prenijeti djeci i koja može biti dio pedagoške prakse. Međutim, mora biti u odgovarajućem odgojnom kontekstu, radi boljeg razumijevanja higijene i zajedničkog života, a ne doživljena kao disciplinska sankcija.
Pedagoška načela u pozadini školskih kazni
Odgojna svrha
Ovo je ponovljeno više puta: kazna u sklopu discipline u razredu uvijek mora imati odgojnu svrhu uz poštovanje prava učenika. U suprotnom, izricanje kazne ne bi imalo nikakvog smisla.
Zašto kazniti krivca kad od njegove kazne više nema nikakve koristi?
Denis Diderot
Filozof prosvjetiteljstva Diderot ponovno nam rasvjetljava put: kršenja pravilnika o kućnom redu škole moraju biti sankcionirana, ali na pametan način, bez nepotrebne strogosti. No ponekad je privremeno ili trajno isključenje neizbježno.
Naravno, nalazimo se u školskom kontekstu. Međutim, ne radi se samo o proučavanju predmeta poput hrvatskog jezika, matematike ili engleskog jezika. Riječ je o ponašanju, odnosno o tome da djeca i adolescenti preuzmu odgovornost i steknu svijest.
Odgovornost je bitna vrijednost koju treba usaditi. Važno je da mlađi mogu preuzeti odgovornost osvještavanjem posljedica svojih postupaka. Primjerice, u slučaju vršnjačkog nasilja, učenik mora biti u mogućnosti shvatiti što su njegovi postupci prouzročili žrtvi. No istovremeno, kako bi preuzimanje odgovornosti i osvještavanje bili potpuni, potrebno je i da učenik shvati zašto je tako postupio.
Svjesnost o tim načelima potiče i zakonski okvir:
- Članak 84., stavak 8. Zakona : škole su dužne provoditi pedagoške mjere uvažavajući učenikovo psihofizičko stanje i njegovu dob te utvrditi sve okolnosti koje utječu na njegov razvoj.
- Pravo na prigovor : učenik ili roditelj mogu na izrečenu mjeru uložiti prigovor ravnatelju u roku od osam dana od dana izricanja.
Naposljetku, pravila školskog života jamče statut i kućni red škole, koji podsjećaju na pravila i dužnosti svakoga i prvi su alat za zdravu školsku klimu.
Proporcionalnost i individualizacija
Ovaj element spomenut je u dijelu o skupnim kaznama: individualizacija je temeljno načelo. To počinje drugim načelom, proporcionalnošću. Iako je riječ o zdravom razumu, bitno je to naglasiti jer predstavlja pravno načelo: kazna mora biti proporcionalna propustu. Sankcija stoga mora biti stupnjevana ovisno o ozbiljnosti djela koje je učenik počinio.
Prava učenika će tako biti poštovana. Neće osjetiti nepravdu. No osim toga, s pedagoškog gledišta, načelo proporcionalnosti im omogućuje da shvate razmjer svog postupka. Nadalje, to također znači da je uloga nastavnika(ice) paziti da se ne da zavesti svakodnevnim ponašanjem učenika ili njegovim prethodnim propustima.
Ako je učenik u prošlosti počinio ozbiljniji propust, kazna ili disciplinska sankcija mora ostati prikladna ovom konkretnom propustu i ne uzimati u obzir prethodni.
Tako se prirodno nameće načelo individualizacije. Zakon izričito traži da škole pedagoške mjere provode uvažavajući učenikovo psihofizičko stanje i njegovu dob te da utvrde sve okolnosti koje utječu na njegov razvoj (članak 84., stavak 8.). Kontekst u kojem je učenik počinio povredu dužnosti stoga se mora uzeti u obzir, a preporučuje se saslušati sve uključene strane. U tome mogu pomoći stručni suradnici škole, poput pedagoga ili psihologa. Tako će odgovor škole biti što primjereniji.
Želite li davati instrukcije u Osijeku?
Alternative tradicionalnom kažnjavanju
Prevencija i poticanje odgovornosti
Cilj svakog zaposlenika škole jest izbjeći kažnjavanje i izricanje pedagoških mjera u korist pozitivnog odgoja. Tu na scenu stupa prevencija: ona potiče odgovornost učenika i sprječava da do povreda dužnosti uopće dođe. U tu svrhu postoje različiti alati, tehnike i pedagoške prakse:
1. alat
Posredovanje
Riječ je o procesu rješavanja sukoba koji zahtijeva obučenu treću stranu kako bi se olakšao dijalog i potražilo konstruktivno rješenje. Iako je treća strana obično učenik, potrebna je obuka, kao i povelja i nadzor odraslih osoba. Odgojno povjerenstvo također ima ulogu, onu ispitivanja situacije i traženja personaliziranog odgojnog odgovora. Stoga razvija posredovanje među vršnjacima i osigurava praćenje preventivnih mjera i mjera preuzimanja odgovornosti. Nadalje, u sklopu prevencije vršnjačkog nasilja, obučavaju se učenici ambasadori, čiji je status službeni, jer je upisan u nacionalnu politiku protiv vršnjačkog nasilja.
2. alat
Emocionalne radionice
Ovdje je riječ o razvoju psihosocijalnih vještina (PSV) radi poboljšanja dobrobiti, odnosa i svakog ponašanja koje pogoduje zdravlju. To se, primjerice, postiže proširenjem nastave empatije koja je uvedena u vrtićima na početku školske godine 2024. Jedan od ciljeva je tako jačanje prevencije vršnjačkog nasilja.
3. alat
Ugovori o ponašanju
Službeno je riječ o preventivnom alatu koji ima oblik pisane obveze vezane uz precizne ciljeve rada i/ili ponašanja, dogovorene zajedno s učenikom (i njegovom obitelji). Ovaj alat nalazi se u okružnici 2014-059 i RI, među preventivnim mjerama i mjerama podrške. Cilj ovih ugovora je individualno preuzimanje odgovornosti učenika, ali i uključenost obitelji, kao alternative isključenju.
Pozitivan odgoj i blagonakloni pristupi
Mentaliteti su se razvili i primjećujemo napredak u odgoju. Tako blagonakloni pristupi počinju s pozitivnim potkrepljenjem. Uloga nastavnika(ice) je tada da ne samo ukazuje na loša ili neprimjerena ponašanja učenika, nego i da sa zadovoljstvom istakne njegova pozitivna i očekivana ponašanja.
Škole su dužne provoditi pedagoške mjere uvažavajući učenikovo psihofizičko stanje i njegovu dob te utvrditi sve okolnosti koje utječu na njegov razvoj.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, članak 84., stavak 8.
Postoje alati koje ćete pronaći na Eduscolu poput Good Behaviour Game (GBG), koji ističe:
- Jasna pravila
- Pozitivno ponašanje
- Aktivno promatranje
Unutar pozitivnog odgoja, pedagoškim praksama dodaje se i pristup nenasilne komunikacije (NVK), u duhu prevencije i prihvaćanja pravila. Ova komunikacija sastoji se od slušanja u kombinaciji s preformuliranjem potreba i emocija. Pedagoški cilj je potaknuti učenika na govor, umjesto da mu se prenosi osjećaj krivnje.
Naposljetku, jedan od alata je i suradnja s obiteljima. Pravno gledano, roditelji u školskom životu imaju jasno određenu ulogu: ako ravnatelj privremeno udalji učenika s nastave, mora o tome pisanim putem izvijestiti roditelja, a na izrečenu pedagošku mjeru roditelj može uložiti prigovor ravnatelju u roku od osam dana. Uz to, škole imaju vijeće roditelja, preko kojeg roditelji sudjeluju u životu škole.
Sada znate sve što trebate znati kako biste odgovorno postupali u slučaju neprimjerenog ponašanja učenika, bez zlouporabe ili dopuštanja da vam se penju po glavi. Dovoljno da s pouzdanjem držite privatne instrukcije u Zagrebu ili bilo gdje drugdje. Za više informacija o profesorskom zanimanju, možete pogledati naše ostale članke na Superprof!
Želite davati lekcije?
Pridruži se zajednici Superprof i podijeli svoje znanje sa stotinama znatiželjnih i motiviranih učenika.
Sažmi uz pomoć AI
Svidio vam se članak? Zapiši to!
Loading...
