Vrste riječi u hrvatskom jeziku na prvu mogu zvučati zbunjujuće i zadavati muke učenicima.
Kako bi savladali tu prepreku, bitno je naučiti temeljne razlike između promjenjivih i nepromjenjivih riječi. Zatim je potrebno osvijestiti kako se točno koja vrsta promjenjivih riječi mijenja - je li u pitanju, primjerice, deklinacija ili konjugacija.
Također, iako nepromjenjive riječi ne mijenjaju svoj oblik, potrebno je znati prepoznati ih i odrediti njihovu funkciju u rečenici. Uspješno savladavanje ove teme jamči i uspješno pisanje eseja, proznih i lirskih tekstova, ali i komunikaciju.
Razlika između promjenjivih i nepromjenjivih riječi
U hrvatskom jeziku vrste riječi dijelimo u dvije velike skupine: promjenjive i nepromjenjive. Ova podjela temelji se na tome može li se riječ mijenjati po nekoj gramatičkoj kategoriji – primjerice po rodu, broju, padežu ili licu. Promjenjive riječi su one koje se mogu mijenjati, a te promjene nazivamo sklonidba (kod imenica, pridjeva, brojeva i zamjenica) ili konjugacija (kod glagola). Također, neke se riječi mogu stupnjevati (komparirati). Njihov oblik se prilagođava ovisno o tome kako ih koristimo u rečenici.
Ako neku riječ možeš konjugirati (sprezati), komparirati (stupnjevati) ili deklinirati (sklanjati), onda je riječ o jednoj od pet vrsta promjenjivih riječi: imenicama, pridjevima, zamjenicama, brojevima ili glagolima.
S druge strane, nepromjenjive riječi uvijek ostaju iste. Njihova uloga je najčešće povezivanje, pojašnjavanje značenja ili izražavanje stava. Iako se ne mijenjaju, ne znači da su manje važne. Upravo one pomažu da rečenice zvuče prirodno i jasno.
Poznavanje ove podjele može pomoći u boljem razumijevanju odnosa riječi unutar skupa riječi ili rečenice. Lakše ćeš prepoznati ulogu riječi, pravilno ih upotrebljavati u govoru i pisanju te se bolje snaći u gramatičkim zadacima.
Promjenjive vrste riječi u hrvatskom jeziku
Promjenjive vrste riječi mijenjaju oblik, ali zadržavaju značenje. To su imenice, pridjevi, zamjenice, brojevi i glagoli. Imaju osnovu i nastavak koji se prilagođava kontekstu.
Imenice i pridjevi mijenjaju se po rodu, broju i padežu, a zamjenice zamjenjuju imenice i mijenjaju se slično. Brojevi i glagoli također mijenjaju oblik. Te gramatičke sitnice omogućuju jasnoću, izražajnost i sklad u jeziku koji govorimo.
Imenice
Imenice su riječi koje imenuju bića, predmete, pojave, apstraktne koncepte i mjesta. Mogu biti opće (žena, grad, rijeka) ili vlastite (Ema, Osijek, Mrežnica), koje je potrebno pisati velikim početnim slovom.
Mijenjaju se po rodu (muški, ženski, srednji), broju (jednina, množina) i padežu (sedam padeža). Primjeri imenica su: učenik, knjiga, voda, ljubav, škola.
| Jednina | Množina | |
| N | knjiga | knjige |
| G | knjige | knjiga |
| D | knjizi | knjigama |
| A | knjigu | knjige |
| V | knjigo | knjige |
| L | knjizi | knjigama |
| I | knjigom | knjigama |
U primjeru iznad prikazana je deklinacija imenice ženskog roda u jednini i množini. Ovisno o padežu, imenici se dodaje drukčiji nastavak i upravo on u rečenici ima ključnu ulogu za određivanje značenja.
Također, prilikom dodavanja nastavaka u deklinacijama može doći do pojave glasovnih promjena uslijed kontakta dva glasa. U navedenom je primjeru to vidljivo u dativu i lokativu jednine, gdje je osnova koja završava glasom g (knjig) došla u kontakt s nastavkom -i, što je dovelo do sibilarizacije.
U rečenici imenice najčešće imaju službu subjekta ili objekta. Pravilno sklanjanje imenica važno je za točno razumijevanje i sastavljanje rečenica.
Pridjevi
Pridjevi su riječi koje opisuju imenice, tj. govore kakva je neka osoba, koncept ili stvar. Odgovaraju na pitanje kakav? ili koji? i slažu se s imenicom u rodu, broju i padežu. Primjeri: velik pas, lijepa haljina, zlatna medalja.
| Jednina | Množina | |
| N | vrijedan (dječak) | vrijedni (dječaci) |
| G | vrijednog | vrijednih |
| D | vrijednom | vrijednim |
| A | vrijednog | vrijednih |
| V | vrijedni | vrijedni |
| L | vrijednom | vrijednim |
| I | vrijednim | vrijednim |
Vrste pridjeva jesu opisni, npr. pametan učenik, jer opisuju kakvo je što, ili odnosni, npr. školski ormarić, jer označuju na što se nešto odnosi. Odnosni su i pridjevi koji završavaju na -ov, -ev, -in, kao u primjerima Ivanov bicikl, djedov sat i Marinin pas, a izražavaju pripadnost.
Opisni pridjevi mogu se stupnjevati, kao u primjeru brz – brži – najbrži.
Zamjenice
Zamjenice su riječi koje zamjenjuju imenice ili druge riječi, pa izbjegavamo ponavljanje. Na primjer, umjesto „Ana čita Aninu knjigu“, kažemo „Ona čita knjigu.“
One se također mijenjaju po rodu, broju i padežu. Zamjenice su važne za jasnoću i tečnost govora i pisanja.
Vrste zamjenica slijede u nastavku:
- osobne: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
- povratna: sebe/se
- posvojne: moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov
- povratno-posvojna: svoj
- pokazne: ovaj, ovakav, taj, takav, onaj, onakav
- upitne i odnosne: tko, što, koji, kakav, kolik, čiji
- neodređene: nešto, netko, ništa, išta, nečiji, ničiji, ikakav, tkogod...
Brojevi
Brojevi označuju količinu ili redoslijed. Na primjer: jedan, dva, tri (glavni brojevi) ili prvi, drugi, treći (redni brojevi).
U hrvatskom standardnom jeziku sklanjaju se svi redni brojevi te glavni brojevi jedan, dva, tri i četiri.
| Glavni | Redni | |
| N | jedan | prvi |
| G | jednog | prvog |
| D | jednom | prvom |
| A | jednog (živo), jedan (neživo) | prvog(živo), prvi (neživo) |
| V | jedan | prvi |
| L | jednom | prvom |
| I | jednim | prvim |
Primjer: Imam tri knjige. Čekamo petog izlagača.
Glagoli
Glagoli su promjenjive riječi kojima se izražava radnja (čitati), stanje (ležati) ili zbivanje (grmjeti). Mijenjaju se po licima, tj. osobama: prvo lice označava govornika (ja, mi), drugo sugovornika (ti, vi), a treće negovornika (on, ona, ono; oni, one, ona).
Takvo prilagođavanje glagola osobama naziva se sprezanje ili konjugacija.
Glagoli imaju više gramatičkih kategorija: lice (prvo, drugo, treće), broj (jednina, množina), vrijeme i način.
Vrijeme označava kad se nešto događa:
– sadašnje (prezent)
– prošlo (aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt)
– buduće (futur I, futur II)
Primjerice, možemo promotriti kako se glagol čitati konjugira u prezentu:
| Prezent (sadašnje vrijeme) | |
| 1. lice jednine | čitam |
| 2. lice jednine | čitaš |
| 3. lice jednine | čita-Ø |
| 1. lice množine | čitamo |
| 2. lice množine | čitate |
| 3. lice množine | čitaju |
Način pokazuje kako se nešto izriče: zapovijed (imperativ) i uvjet (kondicional I i II). Te kategorije pomažu u točnom izražavanju radnji i stanja.
Više detalja o glagolima možeš pročitati u članku posvećenom samo toj vrsti riječi.
Nepromjenjive vrste riječi
Nepromjenjive vrste riječi su one koje ne mijenjaju oblik bez obzira na ulogu u rečenici. U hrvatskom su jeziku to prilozi, prijedlozi, veznici, čestice i usklici. Iako se ne sklanjaju ni ne konjugiraju, te riječi imaju važnu ulogu. One povezuju dijelove rečenice, pojačavaju značenje, izražavaju stavove ili određuju okolnosti radnje.
Prilozi
Kada govorimo o nepromjenjivim riječima, važno je znati što su prilozi. Njihova funkcija u rečenici jest da nadopunjuju ili pobliže određuju značenje glagola.
Mogu označavati mjesto (tamo), vrijeme (jučer, noću), način (tako, brzo), uzrok (zato) ili količinu (toliko).
Neki prilozi nastali su od pridjeva i mogu se stupnjevati, npr. tiho – tiše – najtiše. S druge strane, prilozi poput vrlo, gdje, uvijek ne mogu se stupnjevati ni mijenjati, pa ostaju u istom obliku.
Pridjevi opisuju imenice i slažu se s njima po rodu, broju i padežu, npr. brza vožnja. Prilozi opisuju glagole, pridjeve ili druge priloge i ne mijenjaju se, npr. vozi brzo.
Prijedlozi
Prijedlozi su nepromjenjive riječi koje izražavaju odnose među bićima, stvarima i pojavama. Oni stoje ispred imenica ili zamjenica i određuju u kojem će se padežu te riječi upotrijebiti.
Neki su od njih blizu, do, između, iza, ispod, ispred, izvan, iz, kod, kraj, kroz, među, pored, pri.
Važno je zapamtiti pravilo za pisanje prijedloga s/sa. Ako riječ koja slijedi nakon prijedloga započinje suglasnicima s, š, z, ž ili skupom u kojem je prisutan jedan od tih glasova na drugom mjestu, tada koristimo prijedlog sa. U svim drugim slučajevima pišemo prijedlog s:
- s Marinom, s bratom, s ljubavlju
- sa psom, sa ženom, sa sestrom
Veznici
Veznici su nepromjenjive riječi koje povezuju riječi, skupove riječi ili rečenice. Primjeri su: i, pa, te, ni, niti, a, ali, nego, no, da, ako, jer itd.
Veznici nam pomažu oblikovati složene rečenice i jasno izraziti odnose među dijelovima izraza, fraza i rečenica. Na primjer: Učim jer imam test.
Čestice
Čestice su kratke, nepromjenjive riječi koje se dodaju rečenici radi izražavanja stava, pojačavanja ili negacije.
Primjeri su: li, da, neka, zar, baš, ni, tek, evo. Ne unose novo značenje, već mijenjaju ton i govornika prema izrečenom sadržaju.
Na primjer: Zaista mi nedostaje!, Baš mi je drago.
Bez čestica rečenice bi bile monotonije i manje izražajne.
Važno je zapamtiti i kako se prilokom negiranja glagola čestica ne mora pisati odvojeno od glagola: ne želim, ne dolaze, ne odgovaraš. No, postoje i iznimke kao što su primjeri nemoj, neću i nemaju.
Usklici
Usklici su riječi koje izražavaju osjećaje, dozivanje i oponašanje zvukova iz okruženja.
Primjeri su: oh, joj, hej, bravo, buć, vau! itd. Usklici se ne mijenjaju i često mogu samostalno stajati u rečenici, a iza njih može doći uskličnik.
Koriste se u govoru, ali i u pisanju da bi se izrazile emocije, reakcije ili da bi se privukla pažnja.
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
