Glagoli su jedna od temeljnih vrsta riječi u hrvatskome jeziku, a ujedno i najvažnija jer izražavaju radnju, stanje ili zbivanje. U rečenici glagol najčešće ima službu predikata, odnosno nosi glavnu informaciju o onome što subjekt radi, što mu se događa ili u kakvom je stanju.
Glagoli su vrlo raznoliki i bogati oblicima: mijenjaju se po licu, broju, vremenu, načinu i rodu, što omogućava precizno izražavanje različitih odnosa među riječima i dijelovima rečenice.
Zbog svoje složene morfološke strukture i bogatstva oblika, glagoli su jedno od najsloženijih, ali i najzanimljivijih područja proučavanja hrvatskoga jezika. Razumijevanje njihove uloge ključno je za pravilno izražavanje i oblikovanje rečenica.
Što su glagoli?
Glagol kao nositelj radnje
Glagoli su riječi koje označuju radnju (npr. trčati, čitati), stanje (npr. spavati, postojati) ili zbivanje (npr. rasti, tonuti). Oni su bitan dio većine rečenica jer izražavaju što se događa subjektu ili što subjekt čini.
Na primjer, u rečenici „Mačka spava.”, riječ „spava” je glagol koji označava stanje.
Glagol kao dio rečenice
Kada je riječ o sintaksi, najčešće se u rečenici javljaju kao predikat te daju osnovne informacije o subjektu. Na primjer: „Učenik čita knjigu.” Glagol „čita” govori nam što učenik radi. U složenim rečenicama glagoli mogu biti i u zavisnim dijelovima te se kombinirati s pomoćnim glagolima.
Glagoli kao promjenjiva vrsta riječi u različitim kontekstima
Glagoli, kao promjenjiva vrsta riječi, u hrvatskom se jeziku mijenjaju prema različitim gramatičkim kategorijama. To ih čini fleksibilnima, ali i pomalo zahtjevnima za učenje.
a) Lice i broj
Glagoli se mijenjaju po:
- licu (prvo, drugo, treće): pišem, pišeš, piše
- broju (jednina i množina): pišem – pišemo, pišeš – pišete
Primjeri:
- Ja učim.
- Ti učiš.
- Oni uče.
Prepoznavanjem lica i broja glagola možeš odrediti o kome se u rečenici radi čak i kad subjekt nije izrečen.
b) Vrijeme
Glagoli imaju oblike za:
- prezent (sadašnje vrijeme): učim
- perfekt (prošlo vrijeme): učio si
- pluskvamperfekt (pretprošlo vrijeme): bio si učio
- futur I. (buduće vrijeme): učit ćeš
- futur II. (buduće prošlo): budeš učio
- aorist (prošlo svršeno vrijeme): naučih
- imperfekt (prošlo nesvršeno vrijeme): bijah
Prezent je najčešće vrijeme u govoru. Ostala vremena koristimo za izražavanje prošlih i budućih radnji, najčešće u književnom jeziku, pisanju i formalnijem izražavanju.
c) Način
Postoji nekoliko glagolskih načina u hrvatskom jeziku:
- kondicional I (pogodbena rečenica, tvorimo ga od nenaglašenoga aorista pomoćnoga glagola (biti, koji glasi bih, bi, bi, bismo, biste, bi), i glagolskoga pridjeva radnoga.): čitao bih
- kondicional II (pogodba, tvori se od kondicionala glagola biti i glagolskoga pridjeva radnoga): bio bih čitao
- imperativ (zapovjedni način; osnovi dodajemo nastavke -ø, -mo, -te; -j, -jmo, -jte; -i, -imo, -ite; -ji, -jimo, -jite): čitaj!
d) Vid
Vid označava dovršenost radnje. Postoje:
- svršeni glagoli (radnja je završena): pročitati, napisati
- nesvršeni glagoli (radnja traje ili se ponavlja): čitati, pisati
Vid se ne odnosi na vrijeme, iako su povezani. Tako razlikujemo i dvovidne glagole, tj. glagole koji ovisno o okolini u kojoj se nalaze mogu biti svršeni ili nesvršeni. Mešu njih ubrajamo glagole povezane s osjetilima (biti, čuti, vidjeti) ili glagole stranog porijekla koji završavaju sufiksom -irati (korigirati).
e) Rod (kod glagolskih pridjeva)
Glagolski pridjevi mogu biti u:
- muškom rodu: učio
- ženskom rodu: učila
- srednjem rodu: učilo
Rod pridjeva važan je pri slaganju s imenicama u rečenici, osobito u složenim glagolskim vremenima.
Glagolski oblici
a) Prema svršenosti (vidu)
- Svršeni glagoli: označavaju radnju koja je završena (npr. napisati, pojesti)
- Nesvršeni glagoli: označavaju radnju koja traje ili se ponavlja (npr. pisati, jesti)
Na primjer:
- „Ivan piše pismo.” – nesvršen vid
- „Ivan je napisao pismo.” – svršen vid
b) Prema predmetu radnje
- Povratni glagoli: koriste se uz „se” (npr. smijati se, žaliti se)
Povratni glagoli često imaju drugačije značenje od sličnih nepovratnih.
Na primjer:
„Pripremati se” znači spremati se za nešto.
„Pripremati” bez „se” često znači pripremati nešto drugo: „Pripremam ručak.”
- Prijelazni glagoli: imaju uz sebe izravni objekt u akuzativu – „Čitam knjigu.”
- Neprijelazni glagoli: stoje uz imenicu u kosim padežima ili akuzativu s prijedlogom (neizravni objekt) – „Brinem se za Anu.”
c) Infinitiv
Infinitiv je osnovni oblik glagola: učiti, pisati, znati.
Koristi se iza glagola kao što su htjeti, trebati, moći:
„Moram učiti.”
„Želim čitati knjigu.”
Izostavljanjem infinitivnog nastavka -ti ili -ći dobivamo infinitivnu osnovu koja je bitna u tvorbi određenih glagolskih oblika.
d) Glagolski pridjevi i prilozi
Glagolski pridjevi su neosobni glagolski oblici koji se prema značenju i funkciji nalaze između glagola i pridjeva. U hrvatskom jeziku razlikuju se glagolski pridjev radni (npr. „pisao”, „učila”) i glagolski pridjev trpni (npr. „napisan”, „pročitana”). Pridjev radni koristi se u tvorbi perfekta, pluskvamperfekta i futura II., dok se pridjev trpni često javlja u pasivnim rečenicama i pridjevskoj uporabi.
Glagolski prilozi su nepromjenjivi glagolski oblici koji izražavaju dodatne okolnosti radnje, poput vremena, načina ili uzroka. U hrvatskom jeziku najvažniji su glagolski prilog sadašnji (npr. „pišući”, „čitajući”) i glagolski prilog prošli (npr. „napisavši”, „pročitao”). Prilozi se često koriste za povezivanje rečenica i izražavanje istovremenosti ili prethodnosti radnje. Važni su u složenim rečenicama i bogate stilističke izraze, što je vrlo korisno prilikom pisanja eseja.
Glagolska vremena
a) Jednostavna vremena
Prezent
Prezent je glagolsko vrijeme koje izražava radnju, stanje ili zbivanje u sadašnjem trenutku. Najčešće se koristi u svakodnevnoj komunikaciji i pisanju. Glagoli u prezentu mijenjaju se po licu i broju: „pišem”, „pišeš”, „pišemo”.
Prezent može označavati i radnju koja se redovito ponavlja („Svaki dan učim.”) ili općenite istine („Sunce izlazi na istoku.”). To je osnovno glagolsko vrijeme koje često koristiš i u tvorbi složenih glagolskih vremena.
Aorist
Aorist je prošlo glagolsko vrijeme koje označava radnju dovršenu u prošlosti. Danas se rijetko koristi u govoru, ali ga se često može susresti u književnim djelima.
Nastavci za tvorbu aorista koji se dodaju infinitivnoj osnovi jesu -h, -Ø, -Ø, -smo, -ste, -še (za glagole kojima infinitivna osnova završava samoglasnikom) i -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše (za glagole kojima infinitivna osnova završava na suglasnik).
„Napisa pismo.”
Imperfekt
Imperfekt je prošlo glagolsko vrijeme koje označava radnju koja je trajala u prošlosti. U suvremenom jeziku gotovo se više ne koristi, ali je, kao i aorist, čest u starijoj književnosti.
Nastavci za tvorbu imperfekta koji se dodaju infinitivnoj osnovi jesu (ij)āh, -(ij)āše, -(ij)āše, -(ij)āsmo, -(ij)āste, -(ij)āhu
„Čitaše svake večeri.”
b) Složena vremena
Perfekt
Perfekt je najčešće korišteno prošlo glagolsko vrijeme u hrvatskome jeziku. Njime izražavamo radnju koja se dogodila u prošlosti, a posljedice te radnje često su važne u sadašnjem trenutku.
Tvorimo ga od prezenta pomoćnog glagola „biti” i glagolskog pridjeva radnog: „sam učio”, „si pisala”, „su došli”. Primjeri: „Učio sam cijeli dan.”, „Oni su stigli jutros.” Perfekt se koristi u svakodnevnom govoru, pisanju i formalnim situacijama.
U rečenici se pomoćni glagol može i izostaviti: „Pročitao knjigu i otišao.” Takav skraćeni oblik čest je u kolokvijalnom govoru i književnosti.
Pluskvamperfekt
Pluskvamperfekt je složeno prošlo glagolsko vrijeme koje izražava radnju koja se dogodila prije neke druge radnje u prošlosti. Tvorimo ga od perfekta pomoćnog glagola „biti” i glagolskog pridjeva radnog:
„Bio sam pročitao knjigu prije nego što je počeo ispit.”
„Bila sam učila španjolski prije nego što sam otputovala u Barcelonu.”
Futur I.
Futur I. je glagolsko vrijeme koje označava radnju koja će se dogoditi u budućnosti.
Tvorimo ga od nenaglašenog oblika pomoćnog glagola „htjeti” u prezentu i infinitiva glavnog glagola: „učit ću”, „napisat ćeš”, „čitat će”. U govoru je najčešći oblik izražavanja budućih namjera ili planova: „Sutra ću učiti.” Može se javiti i u uvjetnim rečenicama: „Ako dođeš, bit će mi drago.”
„Učit ću kasnije.”
Futur II.
Futur II. je glagolsko vrijeme koje označava radnju koja će se dogoditi u budućnosti, ali prije neke druge buduće radnje. Najčešće se pojavljuje u zavisnim rečenicama s uvjetnim značenjem.
Tvorimo ga od prezenta pomoćnoga glagola biti i glagolskoga pridjeva radnog: „budem učio”, „budu došli”. Primjer: „Ako budem učio, položit ću ispit.” Futur II. češći je u pisanju nego u svakodnevnom govoru, a posebno se koristi u zakonima, pravilnicima i službenim tekstovima.
„Budeš li učio, položit ćeš.”
Zaključak
Učenje glagola može djelovati zahtjevno jer obuhvaća brojne gramatičke kategorije, ali dobra vijest je da sve ima svoju logiku. Kada savladaš kategorije kao što su lice, vrijeme, vid i način, lakše ćeš prepoznati glagolske oblike i pravilno ih upotrebljavati.
Savjet za učenje: napravi vlastitu tablicu s primjerima glagola koje koristiš svakodnevno. Promatraj kako se mijenjaju ovisno o osobi, vremenu i značenju. Čitanjem, slušanjem i pisanjem sve više uviđaš kako se glagoli ponašaju u jeziku. Možeš započeti s jednostavnim oblicima kao što su poslovice.
Bez obzira pripremaš li se za ispit, pišeš esej ili želiš poboljšati svoje pisano izražavanje, poznavanje glagola pomoći će ti da izraziš misli jasno i točno. Ako ti nešto nije jasno, slobodno se vrati na ovaj tekst i ponovi najvažnije dijelove. U jeziku, kao i u svemu drugome, vježbom dolazi sigurnost.
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
