Riječ esej potječe od francuske riječi essai, što znači pokušaj ili ogled.
Esej kao književna vrsta razvio se u 16. stoljeću, a začetnikom se smatra Michel de Montaigne.
Danas se esej koristi kao način izražavanja stavova, analize problema i interpretacije književnih djela. Vrijednost eseja leži u njegovoj sposobnosti da potiče kritičko mišljenje, razvija argumentaciju i jasnoću izraza.
Što je esej i zašto je važan na državnoj maturi?
Esej je kraći prozni tekst u kojem autor izražava svoj stav, razmatra neku temu, analizira ili interpretira književno djelo, društveni problem ili određenu ideju. Iako može imati osobni ton, esej se temelji na jasno izraženom mišljenju, logičkoj strukturi i argumentaciji. Za razliku od novinskog članka ili pripovijetke, esej ne služi samo za obavještavanje ili pripovijedanje, nego i za poticanje na promišljanje.
Esej se često koristi u obrazovanju jer pokazuje ne samo znanje o određenoj temi, nego i sposobnost razumijevanja, analiziranja, povezivanja i izražavanja. U središtu svakog dobrog eseja nalazi se jasan stav i dosljedno razvijen tijek misli.
Esej na državnoj maturi
Na ispitu iz hrvatskoga jezika u sklopu državne mature učenici pišu školski esej. To je zadatak koji zahtijeva analizu i interpretaciju književnoga teksta, najčešće s popisa obveznih djela. U eseju je važno pokazati razumijevanje teksta, prepoznati njegove glavne ideje, likove, motive i poruke te sve to povezati s vlastitim zaključcima i širim kontekstom.
Dobro napisan esej otkriva zrelost u razmišljanju, sigurnost u izražavanju i vještinu oblikovanja smislenog teksta, što su sve vještine koje se cijene i izvan školskog konteksta.
Esej na maturi nosi velik broj bodova i izravno utječe na ukupnu ocjenu iz hrvatskoga jezika. Osim sadržaja, vrednuju se i struktura teksta, jezična točnost, stil, pravopis, dosljednost i povezanost argumenata.
Kako strukturirati dobar esej: uvod, razrada i zaključak
Bez pravilnog strukturiranja, teško je da će se čitatelj moći poistovjetiti s tekstom ili ga razumjeti. Iz tog je razloga bitno razdvojiti svoj esej, ali i misli, u logične cjeline koje olakšavaju čitanje i razumijevanje.
U nastavku slijede upute za pisanje uvoda, glavnog dijela i zaključka.
Uvod – privuci i usmjeri čitatelja
Prvi odlomak eseja mora jasno naznačiti temu i uspostaviti smjer kojim će se tekst kretati. Najjednostavniji način započinjanja jest postavljanje pitanja, kratka anegdota ili zanimljiva tvrdnja koja budi zanimanje.
U samo nekoliko rečenica valja navesti osnovne podatke o djelu ili problemu te oblikovati tezu, tj. središnju misao koju ćeš braniti u razradi. Pritom je poželjno izbjegavati preopširne sažetke ili neodređene izraze poput „Ovaj esej bavit će se…”.
Jasna teza u uvodu čitatelju pruža orijentir i motivira ga da nastavi čitati.
Razrada – argumentacija, primjeri i logički slijed
Središnji i najduži dio eseja raščlanjuje tezu kroz nekoliko povezanih odlomaka.
Svaki odlomak počinje tematskom rečenicom koja najavljuje glavni argument ili ideju. Slijede potkrepe: citati iz književnoga teksta, činjenice, usporedbe, osobna zapažanja ili teorijski uvidi. Važno je čuvati koherenciju, a prijelazi između odlomaka ostvaruju se veznim riječima („s druge strane”, „stoga”, „uz to”). Time čitatelj prati tijek misli bez poteškoća.
U razradi treba paziti na ravnotežu: ako se navode tri argumenta, svaki dobiva približno jednaku potporu, čime se izbjegava dojam površnosti ili nerazmjernoga razvijanja.
Zaključak – zaokruži i proširi vidike
Zaključni odlomak vraća se početnoj tezi, ali ne ponavlja sadržaj doslovno. Ako je to moguće, može se uklopiti i mudra izreka koja se poklapa s glavnom idejom djela.
U nekoliko se rečenica sažima kako su izneseni argumenti potvrdili tezu. Zatim se dodaje širi pogled: moguće posljedice, poveznica s današnjim vremenom ili prijedlog za daljnje promišljanje.
Zaključak treba ostaviti dojam dovršenosti i biti stilistički snažan, ali ne uvoditi potpuno nove ideje.
Povezanost oblika i sadržaja
Dobar esej počiva na skladnom odnosu strukture i jezika. Ortografska točnost, jasnoća rečenica i izbjegavanje suvišnih ponavljanja podižu kvalitetu svakog odlomka.
Uvježbavanjem ove trodijelne kompozicije, uvod – razrada – zaključak, stječeš temelj za uspješno pisanje na državnoj maturi i u svim akademskim zadacima.
Jezik i stil: kako pisati jasno, povezano i primjereno
U pisanju eseja najvažnije je da čitatelj točno razumije što želiš reći. To znači da rečenice trebaju biti gramatički i pravopisno točne, stiliski čiste i bez nepotrebne složenosti.
Dugim, zbrkanim rečenicama često se želi ostaviti dojam ozbiljnosti, ali one najčešće zamagljuju smisao. Bolje je pisati kraće i jasnije nego gubiti čitatelja u složenim konstrukcijama.
Pripazi i na dosljednost u izražavanju. Ako već govoriš o djelu u prezentu, ne prelazi u perfekt ili futur bez razloga.
Povezanost misli: usmjeravaj čitatelja kroz tekst
Svaki dobar esej ima unutarnju logiku. Ta se logika najbolje izražava pomoću poveznih riječi i izraza: „s druge strane”, „međutim”, „osim toga”, „na primjer”, „stoga”, „zato”. One pomažu čitatelju da prati kako jedan argument proizlazi iz drugoga.
Osim toga, korisno je unutar svakog odlomka jasno istaknuti tematsku rečenicu, tj. rečenicu koja određuje temu odlomka, a zatim je razraditi primjerima i analizom.
Stil: ozbiljan, ali ne ukočen
Esej je tekst koji zahtijeva standardni jezik i neutralan, ozbiljan stil, no to ne znači da mora biti „ukočen” i strog.
Primjeren stil znači izbjegavanje razgovornih izraza, poštivanje pravopisnih i gramatičkih pravila, ali i izražavanje vlastitih stavova na prirodan način. Autentičan stil prepoznaje se po jasnoći, dosljednosti i izbjegavanju klišeja.
Nema dosadnijeg razgovora od onog u kojem se svi slažu sa svima.
Michel de Montaigne (Eseji)
Dobar jezični izraz povećava vjerodostojnost tvojeg mišljenja. Bez obzira na znanje o djelu, dobar dojam ostavlja samo onaj esej koji je i jezično točan i stilski uravnotežen.
Analitički ili interpretativni pristup: koji stil odabrati?
Na državnoj maturi iz hrvatskoga jezika piše se školski esej koji može biti analitičkog ili interpretativnog tipa, ovisno o ponuđenom zadatku.
Analitički esej
Analitički esej usmjeren je na tematsku ili problemsku analizu, često iz dvaju književnih djela pa ga možemo nazvati i usporednim. U njemu se uspoređuju likovi, motivi, društvene okolnosti ili moralne dileme, a naglasak je na argumentima i logičkom rasuđivanju.
Učenik mora jasno usporediti sličnosti i razlike te potkrijepiti tvrdnje konkretnim primjerima iz tekstova.
Interpretativni esej
S druge strane, interpretativni esej temelji se na dubljem tumačenju jednog književnog djela. U njemu se naglasak stavlja na značenja, poruke i simboliku.
Važno je pokazati osobni doživljaj djela, ali uz jasno obrazložene zaključke. Ključno je izbjegavati prepričavanje sadržaja i usmjeriti se na razumijevanje poruka koje autor prenosi.
Koji pristup odabrati?
Zadaci na maturi jasno naznačuju vrstu eseja, stoga nema potrebe samostalno birati. Međutim, poznavanje razlike pomaže u pripremi jer analitički esej zahtijeva sposobnost usporedbe, dok interpretativni zahtijeva dubinsku obradu jednog teksta. Oba pristupa traže argumentaciju, jezičnu točnost i logičku strukturu.
Najčešće pogreške i kako ih izbjeći u eseju
Mnogi se učenici prilikom pisanja eseja spotaknu na vrlo jednostavnim pogreškama.
Bilo da se radi o gramatičkoj i pravopisnoj (ne)točnosti kod gotovo svih vrsta riječi, manjku argumentiranja ili neuspijevanju obrane vlastite teze, važno je aktivno ih osvijestiti i izbjeći.
1. Prepričavanje umjesto analize
Jedna od najčešćih pogrešaka u školskim esejima jest prepričavanje radnje umjesto tumačenja i analiziranja. Umjesto da se nabrajaju događaji iz djela, treba objasniti njihovo značenje, utjecaj na likove i povezanost s temom eseja.
Na primjer, umjesto da napišeš što se sve dogodilo Anti u romanu „U registraturi”, fokusiraj se na to kako i zašto se to dogodilo i što to govori o njegovu karakteru ili o društvu onoga vremena.
2. Nejasna teza i nepovezani odlomci
Druga česta pogreška je nejasna ili nedosljedna teza, odnosno središnja misao eseja. Ako teza nije jasno iznesena u uvodu, čitatelj ne zna što ćeš objašnjavati. Osim toga, odlomci u razradi ponekad su nepovezani kao da se svaki bavi drugom temom.
Rješenje je prije pisanja osmisliti plan: što ćeš reći u svakom dijelu i kojim redoslijedom.
3. Jezične i pravopisne pogreške
Čak i ako je sadržaj eseja dobar, pravopisne i gramatičke pogreške mogu značajno umanjiti ukupnu ocjenu. Najčešće se griješi u pisanju upotrebi č/ć, ije/je, interpunkciji te u neskladu subjekta i predikata. Također se nerijetko griješi i u negaciji glagola.
Zato je važno nakon pisanja pročitati esej barem dvaput i ispraviti pogreške.
4. Zaključak bez smislene poruke
Zaključak nije mjesto za unošenje novih ideja ni za ponavljanje cijelog eseja. Njegova je svrha zaokružiti misao, podsjetiti na osnovnu tezu i eventualno otvoriti prostor za daljnje promišljanje.
Esej nije puka vježba pisanja, nego prilika da pokažeš razumijevanje, jasnoću mišljenja i sposobnost izražavanja. Izvrsnost dolazi s vježbom, a svaka izbjegnuta pogreška korak je bliže uspjehu.
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
