Jezik nije samo sredstvo komunikacije. On je duboko ukorijenjen u naš identitet, kulturu i svakodnevicu.
Kada govorimo hrvatski, ne prenosimo samo informacije nego i povijest, vrijednosti i način razmišljanja svojstven cijelom narodu.
Za mlade ljude, koji su često izloženi globalnim jezicima poput engleskoga, njegovanje hrvatskoga jezika može djelovati manje važno. No upravo u vremenu kada svi zvuče slično, autentičnost materinskoga jezika postaje vrlo važno za njegovo očuvanje. Kroz njegovu upotrebu čuvamo ono što nas čini jedinstvenima, naš pogled na svijet, humor i kulturu.
Zašto je hrvatski jezik više od riječi?
Materinski jezik jest prvi jezik koji učimo, uz koji rastemo i u kojem počinjemo oblikovati misli. Upravo zato njegovo očuvanje nije samo stvar lingvistike, već i čuvanja osobnog i kolektivnog identiteta.
Odraz kulturnih i geografskih karakteristika
Hrvatski jezik oblikovao se stoljećima, u dodiru s drugim kulturama, kroz književnost, politiku, vjerske običaje i svakodnevni govor. U sebi nosi bogatstvo različitih narječja i izraza, od dubrovačkog do međimurskog i slavonskog. Svaki od tih izraza priča priču o ljudima koji su živjeli, pridonosili, stvarali i ostavili trag upravo kroz jezik.
Jezik je i alat za izražavanje vlastitih misli. Kada govorimo ili pišemo na materinskome jeziku, jasnije izražavamo osjećaje i ideje. Lakše uspostavljamo dublje odnose s drugima jer se izražavamo iskreno, bez prijevoda i jezičnih ograničenja. Naš je jezik u tome naš saveznik, bogat, raznolik i sposoban izraziti najnježnije osjećaje, ali i najsloženije ideje.
Njegovanjem jezika ne čuvaju se samo riječi. Čuva se i osjećaj pripadnosti, povijest naroda i temelj kulturne baštine.
U svijetu koji se brzo mijenja, čuvanje materinskoga jezika daje nam stabilnost, sigurnost i osjećaj pripadnosti, bez obzira na to gdje se nalazili. Cijela njegova gramatika, vrste riječi i vokabular odraz su zajednice i kulture.
Jedan od predstavnika južnoslavenskih jezika: od praslavenskog do danas
Hrvatski jezik ima bogatu i slojevitu povijest koja seže daleko u prošlost, sve do vremena kada su slavenska plemena naseljavala današnje životne prostore.
U temelju hrvatskoga jezika nalazi se praslavenski jezik, kojim su govorili svi Slaveni prije nego što su se njihovi jezici počeli razvijati u zasebne grane. Hrvatski se kroz stoljeća oblikovao pod utjecajem povijesnih, društvenih i kulturnih promjena, ali je uspio sačuvati svoju posebnost i prepoznatljivost. Mnoge su vrijedne jezične konstrukcije poput poslovica i izraza generacijama prenošene usmenim putem.
Regionalna raslojenost
Jedna od važnijih prekretnica u razvoju hrvatskoga jezika bila je pojava triju narječja: štokavskog, kajkavskog i čakavskog.
Ta su narječja i danas prisutna, svako sa svojim jezičnim posebnostima i vokabularom. Štokavsko narječje, koje je postalo osnovom standardnog jezika, najraširenije je i korišteno je u brojnim važnim književnim i znanstvenim djelima hrvatske prošlosti.
Pisma koja su oblikovala današnji jezik
Tijekom srednjeg vijeka hrvatski se jezik počeo koristiti u službenim ispravama, zakonima, književnosti i vjerskim tekstovima. U to su vrijeme nastala i neka od najznačajnijih djela hrvatske pismenosti, kao što su Bašćanska ploča, Vinodolski zakonik i glagoljski misali.
Glagoljica, prvo slavensko pismo, igrala je veliku ulogu u razvoju hrvatske pismenosti, a njezina uporaba u crkvenim knjigama i službi čini Hrvatsku jedinstvenom među slavenskim narodima.
Uz glagoljicu i latinicu, na hrvatskom povijesnom prostoru koristila se i bosančica, posebna varijanta srednjovjekovnog ćiriličnog pisma koja se upotrebljavala u raznim pravnim, književnim i privatnim dokumentima.
Jezik je živi sustav koji se mijenja u vremenu i prostoru
Utjecaji latinskoga, mađarskoga, njemačkoga, talijanskoga i turskoga jezika također su ostavili trag u hrvatskom jeziku. Te jezične posudbe svjedoče o bogatoj povijesti kontakata i suživota s drugim kulturama. Unatoč tim vanjskim utjecajima, hrvatski jezik je uvijek uspijevao sačuvati svoju temeljnu strukturu.
Danas, kada govorimo hrvatski, povezani smo s vrijednim dugogodišnjim nasljeđem. Znanje o njegovu porijeklu ne samo da nas uči povijesti nego i potiče na to da cijenimo jezik koji svakodnevno koristimo. Time postajemo svjesniji koliko je važno njegovati i čuvati taj jezični kontinuitet za buduće naraštaje.
Jesu li hrvatski pravopis i gramatika zaista toliko teški?
Gramatika i pravopis često izazivaju nelagodu među učenicima i mladima (a ponekad i starijima), no riječ je o osnovnim alatima svakog jezika.
Važnost gramatike u jeziku
Gramatika opisuje način na koji se riječi tvore, oblikuju i povezuju u manje ili veće jezične cjeline, dok pravopis određuje kako se riječi pravilno pišu. Razumijevanje osnovnih gramatičkih pojmova olakšava snalaženje u jeziku, kako u govoru, tako i u pisanju.
Temeljni dijelovi govora u hrvatskome jeziku uključuju promjenjive i nepromjenjive riječi. Primjerice, imenice označavaju bića, stvari ili pojmove, a mijenjaju se po padežima, broju i rodu. To je deklinacija.
Glagoli izražavaju radnju, stanje ili zbivanje, a njihova je posebnost u tome što se konjugiraju, tj., mijenjaju po licu, broju, vremenu, načinu i vidu. Uz deklinaciju i konjugaciju, važno je razumjeti i slaganje riječi u rečenici, pravilnu upotrebu vremena (npr. perfekt, futur, kondicional), kao i osnovna pravila o redoslijedu riječi.
Pravopisna načela
Pravopisna pravila, poput pisanja velikog početnog slova, upotrebe č i ć, ije i je, s i sa ili interpunkcije, često stvaraju nesigurnost, ali se lako mogu svladati vježbanjem i čitanjem.
U slučaju nesigurnosti ne škodi provjeriti pravopisne izvore koji su danas lako dostupni i online.
Poznavanje tih osnovnih pravila ne znači da treba uvijek govoriti „školski“. Naravno, u svakodnevnoj je komunikaciji zastupljen razgovorni stil koji od nas ne zahtijeva gramatičku i pravopisnu točnost. Ipak, u javnoj, službenoj i profesionalnoj komunikaciji, besprijekorno izražavanje bez pravopisnih grešaka izuzetno se cijeni.
No, bitno je da možemo jasno izraziti svoje misli i izbjeći nesporazume. Jezična točnost posebno je važna u pisanju, gdje ne možemo uvijek računati na ton glasa ili geste da bismo prenijeli značenje.
U konačnici, gramatika i pravopis nisu svrha sami sebi. Oni služe tome da se bolje razumijemo, da budemo precizni i da jezik koristimo funkcionalno, bez pretjeranog kompliciranja.
Pamet u glavu! Zašto su izreke na hrvatskom jeziku važne?
Poslovice, uzrečice i frazemi sastavni su dio svakodnevnog govora, iako ih često koristimo nesvjesno. Riječ je o ustaljenim izrazima koji sažeto prenose životnu mudrost, iskustvo, upozorenje ili humor. U hrvatskome jeziku ovakvih izraza ima na stotine, a njihova uporaba govori mnogo o bogatstvu jezika i kreativnosti govornika.
Primjeri poput tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada ili nije zlato sve što sja poznati su već generacijama i često se prenose usmenim putem. Njihova snaga je u jednostavnosti i jasnoći. Jedna rečenica može zamijeniti čitavo objašnjenje, a pritom ostaje upečatljiva i lako pamtljiva.
Osim poslovica, u hrvatskome jeziku često koristimo i frazeme, tj. ustaljene izraze poput imati pune ruke posla, baciti oko ili držati figu u džepu. Oni obogaćuju jezik i omogućuju izražavanje na slikovit i zanimljiv način. Iako nisu uvijek doslovnog značenja, govornici ih razumiju iz konteksta, što dodatno potvrđuje snagu jezične zajednice.
Koristiš li i ti neki od sljedećih izraza?
- Ispasti kao kec na desetku
- Držati nekoga na kratkoj uzici
- Ići glavom kroz zid
- Pustiti korijenje
- Skakati sam sebi u usta
- Vući za rukav
- Završiti na tanjuru
- Loviti krivine
- Ima oko sokolovo
- Nije mu sve po špagi
Učenje poslovica i frazema korisno je i zabavno. Pomažu u razumijevanju jezika na dubljoj razini i razvijaju osjećaj za stil. Čestim korištenjem razvijamo izražavanje koje je ne samo točno, nego i živo, raznoliko i pokazuje razumijevanje društva u cjelini.
Kako materinski jezik olakšava izražavanje misli i njihov tekstualni izričaj u obliku eseja?
Pisanje eseja i sastava mnogima se čini kao školska obveza bez dublje svrhe, no riječ je o obliku izražavanja koji ima veliku vrijednost, ne samo u obrazovanju, nego i u razvoju vlastitog mišljenja. Esej je više od sastava. On je prilika da promišljamo, povezujemo informacije i oblikujemo argumente jasno i logično.
U procesu pisanja eseja koristimo sve što znamo o jeziku: pravopis, gramatiku, stil, vokabular i strukturu. Redoslijed misli, povezanost rečenica i jasnoća izraza pokazuju koliko dobro vladamo jezikom. No, još je važnije to što pisanje potiče misaonu jasnoću. Dok pišemo, prisiljeni smo razmišljati dublje i preciznije nego kad samo govorimo.
Esej nije samo stavka na državnoj maturi
Dobro napisan esej ne mora biti složen. Važno je da ima jasnu uvodnu misao, razrađen glavni dio i zaključak koji zaokružuje temu. Pri tome je korisno izbjegavati nejasne izraze i općenitosti. Umjesto toga, važno je argumentirati, navoditi primjere i povezivati ideje u cjelinu.
Pisanje eseja je vještina koja se gradi. Svaki novi tekst donosi više sigurnosti u izražavanju i bolju kontrolu nad jezikom. Osim toga, razvija i kritičko razmišljanje, što je korisno u mnogim životnim situacijama, od pisanja e-mailova do ozbiljnijih rasprava.
U konačnici, pisanje eseja nije samo stvar škole. To je način da se jezik koristi točno, promišljeno i s razumijevanjem.
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
