Vrlo često prilikom učenja novog jezika uglavnom primjećujemo razlike, a ne sličnosti između tih jezika. No upravo je to i zanimljivo. Možda te netko već upozorio da je učenje njemačkog težak izazov ili te pak neki germanofil poticao na istraživanje tog jezika.
U svakom je slučaju pohvalno i vrijedno posvetiti svoje vrijeme učenju novog jezika - na taj način usvajaš ne samo važna jezična znanja, već i komunikacijske vještine, ali i svjesnost o novoj kulturi.
U ovom članku posvećujemo pažnju razlikama između njemačkog i hrvatskog jezika na raznim jezičnim razinama od ortografije i fonetike do morfologije i sintakse. Uočavanjem i osvještavanjem razlika između jezika lakše ćeš, prilikom učenja, moći izbjeći pravopisne i gramatičke greške koje bi ti se kao neizvornom govorniku sigurno potkrale u nekom trenutku.
Novi je jezik uvijek korisno učiti uz fraze. Naučiš li nekoliko čestih fraza koje koriste izvorni govornici, nećeš naučiti samo jednu izoliranu riječ, već i njezino preneseno značenje u kontekstu.
Wie geht's dir? – Kako si? / Kako ide?
Ich habe keine Ahnung. – Nemam pojma.
Pisanje i izgovor
I slavenski i germanski jezici pak dolaze iz zajedničke skupine jezika - indoeuropske skupine. Ipak, s obzirom na razliku u podrijetlu hrvatskog (slavenskog) i njemačkog jezika (germanskog), prirodno je očekivati i određene razlike u pisanju i izgovoru.
Abeceda i grafemi
Njemački jezik koristi latinično pismo, kao i hrvatski, ali s nekoliko drukčijih slova: ä, ö, ü (tzv. umlauti) i ß (obično se može zamijeniti i znakovima ss, a izgovara se približno glasu z).
Za usvajanje takvih pravila postoje brojni korisni priručnici i knjige.
Hrvatski jezik koristi proširenu latinicu koja se sastoji od 30 grafema. Svako slovo predstavlja jedan glas (fonem), a dijakritički znakovi (č, ć, đ, ž, š) imaju važno fonološko značenje. Osim tih palatala, imamo i dva dvoslovna palatala, lj i nj, koji u njemačkom ne postoje.
Primjer:
Straße - ulica
U hrvatskom jeziku ne postoji slovo ß ni umlauti, dok se u njemačkom ne koriste navedeni palatali iako su neki od njih u izgovoru ipak prisutni (npr. sch kao skupina glasova koja se izgovara kao š).
Izgovor i fonetika
Njemački izgovor nije potpuno fonetski jer ista slova mogu imati različite izgovore ovisno o poziciji u riječi. Stoga možemo primijetiti da skupine glasova sp i st, ukoliko stoje na početku riječi, imaju drukčiji izgovor - šp i št (npr. Sport se izgovara šport). Takva je praksa prisutna i kod samoglasnika. Primjerice skupina ei u riječi mein izgovara se kao aj (majn).
Hrvatski izgovor je uglavnom fonetski - piše se kako se i izgovara. Jedina su iznimka alomorfi, tj. izgovorne varijante određenih fonema. Primjer je toga glas n u riječima banka i kuna. Izgovoriš li ih naglas, primijetit ćeš kako postoji razlika u izgovoru tog glasa u tim dvjema riječima. Ipak, alomorfi su u hrvatskom jeziku rijetki.
Primjer:
- ich [iç], Buch [buːx] – ista kombinacija slova „ch“, ali drukčiji izgovor.
- kuća, hvala – svako slovo se čita jednako u svim riječima.
Imenice i veliko slovo
U njemačkom jeziku sve imenice pišu se velikim početnim slovom, bez obzira na mjesto u rečenici.
U hrvatskom jeziku veliko slovo koristi se samo na početku rečenice i kod vlastitih imena.
Primjer:
- Das Auto steht vor dem Haus.
- Auto je ispred kuće.
Tvorba riječi u njemačkom i hrvatskom jeziku
Njemački je jezik poznat po složenicama, tj. dugim riječima koje nastaju spajanjem više manjih riječi u jednu.
Hrvatski također koristi tvorbu složenica, ali u manjoj mjeri i ponekad se one pišu s crticom (polusloženice).
Primjer:
- Krankenhausverwaltungssystem (sustav upravljanja bolnicom), a riječ je sastavljena od riječi kranken (bolesni) + Haus (kuća) + Verwaltung (uprava) + System (sustav)
- sustav za upravljanje bolnicom
U njemačkom jeziku često možemo primijetiti spajanje riječi bez razmaka, dok hrvatski koristi sintagme ili sastavljeno, odnosno nesastavljeno pisanje.
Slijedi još nekoliko zanimljivih primjera koji pokazuju kako se u njemačkom jeziku tvorba riječi oslanja na nizanje velikog broja manjih riječi: Wortschatzwiederholungsstrategie (strategija ponavljanja vokabulara), Arbeitsunfähigkeitsbescheinigung (potvrda o nesposobnosti za rad).
Promjenjive riječi i sklonidba
Uspoređujemo li njemački i hrvatski jezik, primijetit ćemo da su razlike prisutne i na razini promjenjivih riječi koje podliježu sklonidbi (npr. imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi).
Osim razlike u postojanju članova u njemačkom jeziku, razlike uočavamo i kod rodova i broja padeža, ali i zamjenica.
Članovi
Jedna od prvih i najzahtjevnijih razlika između hrvatskog i njemačkog jezika odnosi se na članove. U njemačkom jeziku imenice obavezno dolaze s određenim (der, die, das) ili neodređenim članovima (ein, eine). Svaka imenica ima svoj gramatički rod, muški (der), ženski (die) ili srednji (das), koji ne mora odgovarati stvarnom spolu.
Primjeri:
- der Tisch (stol – muški rod),
- die Lampe (lampa – ženski rod),
- das Buch (knjiga – srednji rod).
U hrvatskom jeziku nema članova, pa učenje članova u njemačkom predstavlja izazov. Najbolje je učiti imenice zajedno s njihovim članovima, kao da su jedna riječ (der Hund, die Blume, das Auto), jer se član mijenja ovisno o padežu, broju i rodu, što značajno utječe na pravilno slaganje rečenica. Iako je učenje napamet zahtjevno, a ponekad i naporno, u ovom je slučaju to jedina opcija.
Gramatički rod i padeži
U oba jezika imenice imaju gramatički rod: muški, ženski i srednji, no u njemačkom jeziku rod često nije logičan.
Na primjer, das Mädchen (djevojčica) je srednjeg gramatičkog roda, iako označava žensku osobu.
Njemački jezik ima samo četiri padeža: nominativ, akuzativ, dativ i genitiv, koji utječu na oblik članova, pridjeva, zamjenica i ostalih promjenjivih riječi podložnih sklonidbi.
Za razliku od hrvatskog, koji ima sedam padeža i bogat sustav gramatičkih morfema, tj. padežnih nastavaka, njemački se jezik više oslanja na članove i red riječi.
Zbog toga je ključno dobro naučiti koji glagol traži koji padež i kako se imenice i članovi mijenjaju u skladu s tim.
Zamjenice i izražavanje poštovanja
Njemački razlikuje formalno i neformalno „ti“ i „Vi“ – du (ti) i Sie (Vi), pri čemu se Sie uvijek piše velikim slovom kad označava formalno obraćanje i treba ga razlikovati od zamjenice sie koja označava 3. lice množine i piše se malim početnim slovom.
Hrvatski također razlikuje „ti“ i „Vi“, ali veliko slovo u Vi koristi se samo u pisanom obraćanju iz poštovanja.
Primjer:
Kommen Sie morgen?
Dolazite li sutra?
Glagoli u njemačkom i hrvatskom jeziku
Glagoli su također promjenjiva vrsta riječi, ali od prethodnih ih vrsta razlikujemo po tome što podliježu konjugaciji. Glagoli se u hrvatskom i njemačkom jeziku razlikuju po broju i obliku glagolskih vremena i načina te u (ne)postojanju glagolskih vidova.
Glagolska vremena i načini
Njemački jezik ima manje glagolskih vremena u svakodnevnoj upotrebi nego hrvatski, ali struktura glagola može biti složenija zbog pomoćnih glagola i njihova rasporeda u rečenici. Osnovna vremena u njemačkom su:
Prezent (sadašnje vrijeme) - koristi se za sadašnjost i ponekad za budućnost.
Ich gehe nach Hause. (Idem kući.)
Preterit - koristi se u pisanju i stilski je obilježen jer je pomalo arhaičan.
Er schrieb einen Brief. (Napisao je pismo.)
Perfekt - najčešće korišteno prošlo vrijeme u govoru; tvori se pomoću pomoćnih glagola haben ili sein + particip perfekta.
Wir haben gegessen. (Jeli smo.)
Pluskvamperfekt - koristi se za radnje koje su se dogodile prije neke druge prošle radnje.
Ich hatte geschlafen, bevor du kamst. (Bio sam spavao sam prije nego što si došao.)
Futur I. i Futur II. – izražavaju budućnost i dovršenu budućnost.
Uz vremena, njemački jezik ima i načine:
Indikativ (izjava),
Konjunktiv I i II (za indirektni govor, želje, nerealne situacije),
Imperativ (zapovijed).
Komm her! (Dođi ovamo!)
Glagolski vid
Hrvatski jezik ima glagolski vid, tj. razlikuje svršene i nesvršene glagole.
Njemački jezik nema gramatički označen vid, već se trajanje radnje često izražava kontekstom ili prilozima koji se odnose na glagol i pobliže opisuju okolnosti radnje.
Primjer:
Hrvatski: pisati (nesvršeni), napisati (svršeni)
Njemački: schreiben (koristi se za oba značenja ovisno o kontekstu)
Red riječi i utjecaj na kontekst u njemačkom jeziku
U njemačkom je jeziku redoslijed riječi vrlo bitan, dok hrvatski nema toliko striktna pravila.
Kontekst cijele rečenice ovisan je o položaju sastavnih dijelova rečenice te ponekad sadrži i elemente koji u hrvatskom jeziku ne postoje.
Poredak riječi u rečenici
U njemačkom jeziku red riječi je strogo određen, pogotovo u zavisnim rečenicama gdje se glagol često nalazi na samom kraju.
U hrvatskom jeziku red riječi je slobodniji jer padeži označavaju odnose među riječima.
Primjer:
- Ich weiß, dass er heute kommt. (Znam da on danas dolazi.)
Negacija u njemačkom jeziku
U njemačkom jeziku negacija se često postiže riječju nicht (ne) koja se postavlja iza glagola ili na kraju rečenice ili riječju kein(e) za negaciju imenica.
U hrvatskom jeziku negacija se izražava negacijom glagola (npr. ne želim, ne znam), a često se koristi i negativna zamjenica (nitko, ništa).
Primjer:
- Ich will nicht gehen. (Ne želim ići.)
Germanizmi u hrvatskom jeziku
Kako ne bismo govorili samo o razlikama, posvetimo pažnju i nečemu što izravno povezuje hrvatski i njemački jezik. S obzirom na utjecaj njemačkog jezika na hrvatski kroz povijest, nije iznenađujuće kako hrvatski obiluje germanizmima.
Neki se germanizmi toliko često koriste u hrvatskom jeziku da smo gotovo i zaboravili da potječu iz njemačkog:
- šrafciger – odvijač (Schraubenzieher)
- šlafrok – kućni ogrtač (Schlafrock)
- cimer – sustanar (Zimmer – soba)
- auspuh – ispušna cijev na autu (Auspuff)
- plac – tržnica (Platz)
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
