Još i prije nego što je koronavirus potpuno preokrenuo način na koji učimo i usvajamo znanje, sve više roditelja i skrbnika u razmišljalo je o načinima na koje mogu pomoći svojoj djeci u učenju kod kuće.
Roditelji djece s posebnim obrazovnim potrebama odavno su uvidjeli da okruženje javnog obrazovnog sustava često nije najbolje za njihov napredak i uspjeh. Pandemija je dodatno pokazala ne samo da je dodatno učenje kod kuće izvedivo, nego i da u mnogim slučajevima može biti kvalitetnije rješenje za njihovu djecu.

Iako u Hrvatskoj školovanje isključivo kod kuće još uvijek nije moguće, mnoge su zemlje legalizirale takav oblik obrazovanja. Njegove su prednosti:
- školovanje kod kuće omogućuje učenje u sigurnom, ugodnom i poznatom okruženju
- učenici dobivaju individualiziranu pažnju
- nastava je često vođena interesima učenika ili se temelji na istraživačkom pristupu
- skrbnici mogu angažirati instruktora kako bi djeci osigurali raznoliko obrazovno iskustvo
- roditelji koji školuju djecu kod kuće sami biraju nastavne materijale i izvore znanja
Kritičari kućnog obrazovanja često ističu nedostatak društvenih aktivnosti te činjenicu da dijete poučava osoba koja nije stručno osposobljeni nastavnik. Na to se može postaviti jednostavno pitanje: tko je bolje osposobljen podučavati dijete od osobe koja ga najbolje poznaje i svakodnevno prati njegov razvoj? Još jedna česta primjedba odnosi se na to koje će materijale i resurse „kućni učitelji” koristiti u obrazovanju svoje djece. Upravo je to tema ovog Superprof članka.
Zašto sve više ljudi prepoznaje pozitivne strane učenja kod kuće
U uvodu ovog članka istaknuli smo da su, sve do trenutka kada je pandemija zatvorila škole, posebne obrazovne potrebe bile glavni razlog zbog kojeg su se sve više roditelja u Ujedinjenom Kraljevstvu okretali obrazovanju djece kod kuće. To jasno pokazuje da postoji više razloga zbog kojih roditelji razmatraju takvu mogućnost.
Zašto se neke države uvele mogućnost obrazovanja kod kuće?
Iako u Hrvatskoj školovanje kod kuće još uvijek nije zakonski omogućeno kao dio službenog obrazovnog sustava, važno je razumjeti motive i rasprave koje se vode u zemljama u kojima je takav oblik obrazovanja reguliran.
Sve je izraženije nezadovoljstvo načinom na koji se djeca poučavaju u školama. Prigovori su brojni i vrlo raznoliki. Djecu se često poučava isključivo s ciljem polaganja ispita, a ne stjecanja stvarnog znanja. Također, ne razvijaju se dovoljno prenosive vještine, što se vidi u sve većoj zabrinutosti zbog nedostatka kritičkog razmišljanja i sposobnosti rješavanja problema kod mladih koji ulaze na tržište rada.
Iznad svega, postavlja se pitanje kako provesti opsežne i dugoročno važne promjene. Sva ta hitna pitanja predstavljaju veliku prepreku za one koji odlučuju o pravilima obrazovanja djece. Zbog opsega posla, često nema dovoljno vremena za dublje promišljanje o samoj kvaliteti obrazovnog procesa.
Velika odgovornost i obveza
Roditelji i skrbnici, s druge strane, itekako imaju vremena razmišljati o tome kako se njihova djeca obrazuju. Te misli često su im u prvom planu, bez obzira rade li puno radno vrijeme ili imaju mogućnost provoditi više vremena kod kuće.
Potrebna je spremnost da se prihvati praksa koja se još donedavno smatrala isključivom domenom stručno osposobljenih nastavnika. Potrebna je i spremnost da se odrekne dijela vlastitog slobodnog vremena. Svaki roditelj zna koliko znači trenutak mira kada se djeca vrate u školu i svakodnevna rutina ponovno uspostavi.
U zemljama u kojima je školovanje kod kuće zakonski regulirano, roditelji za takav oblik obrazovanja ne moraju imati nastavničke kvalifikacije ni posebne certifikate. Ne moraju pohađati posebne tečajeve ni radionice, niti tražiti stalni nadzor nadležnih institucija, iako im je uvijek omogućena suradnja s pedagogom, socijalnim radnikom ili mentorom iz obrazovnog sustava.
Roditelji koji se odluče na takav put moraju dobro poznavati zakone i propise koji uređuju tu praksu te ih se dosljedno pridržavati. To uključuje pravila o tome trebaju li djeca polagati standardizirane ispite, tko ih smije provoditi i kada se oni polažu. Postoje i propisi koji se odnose na vođenje evidencije, kao i na to koji su obrazovni programi prihvatljivi.
Izvori materijala za učenje
Pronalaženje materijala i izvora za obrazovanje kod kuće može se činiti zahtjevnim ili skupim, no danas je velik dio sadržaja dostupan na internetu, a dio njih može se koristiti potpuno besplatno. Važno je imati na umu da postoji više različitih obrazovnih pristupa i programa prema kojima se može raditi. Ovisno o tome koji „smjer” odabereš, na nekim ćeš mrežnim stranicama pronaći više korisnih materijala nego na drugima. Različiti obrazovni pristupi uključuju:
- tradicionalni program, koji je sličan redovitom školskom kurikulumu, ali se provodi izvan škole
- vjerski program, koji uključuje sadržaje temeljene na svetim spisima i dostupan je za, npr. kršćansku zajednicu
- program temeljen na projektima, u kojem je naglasak više na praktičnom radu nego na udžbenicima i radnim listovima
- program Charlotte Mason, koji potiče cjelovito i radosno učenje, a ne puko pamćenje činjenica
- „world schooling” pristup, namijenjen obiteljima koje često putuju i učenje povezuju s iskustvima iz stvarnog života
- autonomni program, poznat i kao „unschooling” metoda, u kojem dijete samo usmjerava svoje učenje
U zemljama u kojima je školovanje kod kuće zakonski regulirano, svi su ovi programi službeno prihvaćeni u kontekstu nadležnih obrazovnih institucija. Oni uključuju znanja i vještine koje su učenicima potrebne za polaganje završnih ispita i nastavak obrazovanja u srednjim školama i na fakultetima. Kasnije je moguće nastaviti i sveučilišno obrazovanje, ako se za to pokaže interes.

U Hrvatskoj obrazovanje kod kuće još uvijek nije omogućeno kao dio službenog sustava, iako postoje inicijative za njegovo pokretanje, no ovi se modeli mogu promatrati kao korisni izvori inspiracije. Mnogi njihovi elementi mogu se primijeniti u dodatnom učenju, individualnom radu s instruktorima ili kao podrška redovitom školovanju.
Imajući to na umu, sada se možemo usmjeriti na izvannastavne izvore i alate koji su ti dostupni. Sljedeći primjeri mogu biti posebno korisni učenicima i obiteljima s mlađom djecom, ali i svima koji tek počinju istraživati alternativne načine učenja i traže dodatnu podršku izvan učionice.
Potraga za materijalima
Postoji niz stranica, autora i video sadržaja koji mogu poslužiti kao pomoć u organiziranju i provođenju učenja u kućnom okruženju. Oni mogu biti vrijedan izvor informacija i zanimljivo predstavljenog gradiva uz koje će dodatno učenje biti interaktivno i poučno.
Interaktivne igre i programi
Nema razloga za brigu ako se čini da interaktivne igre nisu „pravo” učenje prema tradicionalnom školskom modelu. One su jednako učinkovite, a često i učinkovitije. Što djeca više uživaju u učenju, to će više zapamtiti i biti aktivnije uključena u proces. Također, veća je vjerojatnost da će pokazati želju za daljnjim učenjem.

Ako su učenici nešto stariji, gledanje dokumentaraca ili igranih serija, emisija o prirodi ili povijesnih filmova može biti izvrstan obrazovni alat. Takvi sadržaji potiču razmišljanje i raspravu te često vode prema dodatnom istraživanju na internetu. Neke mrežne stranice nude poveznice na druge obrazovne izvore, poput znanstvenih portala ili alata kao što je Google Earth.
Dopusti djeci da istražuju, to je u konačnici i pravi oblik istraživačkog rada. Takvo slobodno akademsko istraživanje možeš čak uvrstiti i na popis aktivnosti za školske praznike.
YouTube
Radni listovi i klasične „lekcije” nisu jedini način za učenje. Mladi danas često prvo posegnu za YouTubeom kada žele saznati kako nešto napraviti. Takav pristup učenju jednako je vrijedan kao i svaki drugi.
Primjerice, jednostavna pretraga pojma „pisano dijeljenje” donosi brojne kratke videozapise koji objašnjavaju kako dijeliti veće brojeve. Gotovo svaki oblik uputa ili objašnjenja može se pronaći na YouTubeu, a sve ostalo može se potražiti putem omiljene internetske tražilice.
Samostalno učenje može jednako dobro, a ponekad i bolje, zadovoljiti obrazovne potrebe nego klasično poučavanje.
Grupe na društvenim mrežama
Još jedan praktičan način za pronalaženje materijala i podrške jesu grupe na društvenim mrežama, poput Facebooka. U zemljama u kojima je obrazovanje kod kuće regulirano postoje brojne zajednice roditelja i edukatora koje razmjenjuju iskustva i savjete.

Takve platforme omogućuju dijeljenje informacija o radnim listovima, vježbama i drugim obrazovnim materijalima, bilo besplatnima ili onima koji se kupuju. Također, možeš saznati koji su se izvori pokazali najkorisnijima prije nego što se odlučiš na eventualno ulaganje.
Povezivanje s obiteljima sličnih interesa ne znači stvaranje izoliranog okruženja. Naprotiv, omogućuje razvoj u sigurnijem okruženju koje i dalje potiče učenje funkcioniranja u društvu.
Blogovi
Nisu svi izvori namijenjeni izravno djeci. Roditelji i skrbnici koji preuzimaju aktivnu ulogu u obrazovanju suočavaju se s velikim izazovom i i njima je potrebna podrška. Mnoge obitelji koje prakticiraju alternativne oblike obrazovanja velikodušno dijele svoja iskustva putem blogova i videozapisa, što ih čini iznimno vrijednim izvorom informacija.
Većina autora piše i o organizaciji prostora za učenje, o izazovima s kojima se susreću, o predmetima koje su odabrali za određeno razdoblje te o načinima praćenja napretka. Možeš saznati što čitaju, kako planiraju nastavu i na koji način usmjeravaju proces učenja.
Instruktori: važan element učenja kod kuće
Možda se pitaš: „Zašto bi mi uopće trebao instruktor?” Pogotovo ako već uspijevaš uskladiti školske obveze s drugim svakodnevnim zadacima. Iako u Hrvatskoj školovanje kod kuće nije službeno dopušteno, dodatna podrška kroz instrukcije ima veliku vrijednost.
Učenici napreduju kada uče od različitih osoba i kroz različite metode. Instruktor donosi svježu perspektivu, prepoznaje stil učenja i prilagođava pristup potrebama učenika. Osim toga, može pomoći u uočavanju poteškoća u učenju i savjetovati kako ih ublažiti. Istodobno, daje ti dragocjeno vrijeme za predah i vraćanje energije.
Sažmi uz pomoć AI

