Evolucija zdravstvene skrbi: prošlost, sadašnjost i budućnost

U ovom članku razmotrit ćemo putovanje koje je medicina, i kao proizvod i kao profesija, prošla kroz vrijeme. Obuhvatit ćemo sve, od prapovijesne medicine, medicine u drevnim kulturama poput Mezopotamije, srednjovjekovne medicine pa sve do prijelaza medicine u njezin suvremeni oblik. Na kraju članka trebalo bi postojati jasno razumijevanje općeg vremenskog tijeka razvoja medicine, kao i kratak uvid u ono što bi budućnost mogla donijeti.

Prije nego što započnemo, prisjetimo se ukratko osnovnih činjenica kako bismo bili na istoj razini razumijevanja.

Želite davati lekcije?

Pridruži se zajednici Superprof i podijeli svoje znanje sa stotinama znatiželjnih i motiviranih učenika.

Napravite oglas

Što znači pojam „medicina”?

Pojam „medicina” obuhvaća nekoliko različitih značenja unutar istoga konteksta. Najvažnije, odnosi se na praksu te povezane vještine i znanja koja se primjenjuju kako bi se izliječili ili ublažili postojeći problemi i prijetnje zdravlju živih bića.

Razlog zbog kojega se posebno naglašavaju živa bića jest taj što se medicina, iako je uglavnom primjenjuju ljudi, koristi i za biljke i za životinje.

U istome kontekstu, medicina označava i nešto što može ublažiti simptome različitih zdravstvenih stanja ili bolesti. To može biti bilo što što pomaže, čak i smijeh, koji se često idiomatski naziva „lijekom” jer poboljšava opće stanje i raspoloženje.

Ipak, u većini slučajeva kada se govori o medicini, misli se na propisivanje i primjenu lijeka ili kemijskog tretmana (koje često prepisuju obiteljski liječnici) koji cilja i potiskuje ili uklanja simptom ili uzrok bolesti.

Ovo objašnjenje možda djeluje opširno i složeno, no upravo zato što se u nastavku članka ulazi dublje u temu, važno je imati jasno i detaljno razumijevanje toga što medicina uopće jest kako bi sadržaj koji slijedi bio potpuno jasan.

Stoga, bez odugovlačenja, istražimo povijest medicine. Od njezinih prvih pojava među ljudima, preko promjena koje su se zbivale kroz različita razdoblja, pa sve do pogleda u budućnost i onoga što bi mogla donijeti u ovom izrazito dinamičnom području.

Začetak medicine i liječenja

Iako se početak medicine često pripisuje razvoju farmaceutskih lijekova u 19. stoljeću, ljudi su bez sumnje koristili razne prirodne pripravke i holističke metode gotovo od početka svojeg postojanja.

Zapravo, iako se halucinogene supstance teško može nazvati „lijekovima”, postoji pretpostavka da je ljudska inteligencija počela značajnije evoluirati upravo u trenutku kada su naši primati preci tražili i konzumirali psilocibinske gljive.

Ova kontroverzna teorija, poznata pod nazivom „stoned ape theory”, možda ne daje potpuno objašnjenje za naš evolucijski skok u inteligenciji. Ipak, ona svakako ukazuje na to da ljudi, pa čak i njihovi genetski prethodnici, nikada nisu zazirali od uporabe kemijskih supstanci kako bi na neki način promijenili vlastito stanje.

Može se pretpostaviti i da je eksperimentiranje s prirodnim lijekovima u ranom razdoblju ljudske povijesti potaknulo daljnje istraživanje biljnih lijekova i pripravaka, nakon što se uočila i zapamtila povezanost između konzumacije biljaka i raznih učinaka koje one mogu imati na tijelo i um.

Ako se nakratko udaljimo od pretpovijesti, postavlja se pitanje kada su ljudi prvi put počeli bilježiti svoje iscjeliteljske prakse i koristiti te informacije kako bi propisivali lijekove za poznate bolesti.

U drevnoj Mezopotamiji otkrivene su kamene ploče koje dokumentiraju uporabu takvih propisanih pripravaka, uz zapanjujuću razinu podudarnosti između tadašnje prakse i suvremene medicine.

Arheolozi su uspjeli dešifrirati detalje o načinu na koji su tadašnji liječnici postavljali dijagnoze, određivali prognoze i obavljali preglede.

Želite davati lekcije?

Pridruži se zajednici Superprof i podijeli svoje znanje sa stotinama znatiželjnih i motiviranih učenika.

Napravite oglas

Medicina Starog svijeta: znanost ili praznovjerje?

Jasno je da naši preci nisu uvijek donosili ispravne zaključke kada se radilo o razumijevanju svijeta koji ih je okruživao.

Ono što se danas može činiti očitim, osobito kad je riječ o medicini, temelji se na dugoj povijesti stalnog razvoja. Kroz pokušaje i pogreške, kao i brojne pogubne postupke, čovječanstvo se postupno približavalo sve preciznijem razumijevanju zdravstvene skrbi.

Može se čak tvrditi da se čovječanstvo približava produženju životnog vijeka, osobito s obzirom na medijski eksponirane primjere kao što je milijarder Bryan Johnson, koji je navodno uspio preokrenuti vlastitu gensku dob pomoću različitih terapija i strogih režima.

Nažalost, zbog nedostatka znanja o mikrobiologiji, bakterijama i higijeni, bolesnici u davnim vremenima morali su se osloniti na dvojbene i često posve praznovjerne metode liječenja.

Posebno upečatljiv primjer jest Crna smrt, tj. kuga koja je poharala Europu i usmrtila trećinu njezina stanovništva. Ogroman broj žrtava sam po sebi dovoljno govori, a tek je 1896. razvijen prvi djelotvoran lijek za njezino liječenje.

Takvi primjeri dodatno potvrđuju mišljenje da je medicinska praksa tijekom većeg dijela ljudske povijesti funkcionirala bez oslonca na znanstveno utemeljene spoznaje.

Primjeri praznovjerja

Srednjovjekovna medicina bila je osobito pod snažnim utjecajem praznovjerja, a u usporedbi s prethodnim razdobljima, to se doba često smatra korakom unatrag u odnosu na tehnike i dostignuća antičkih civilizacija.

Tipična srednjovjekovna medicina oslanjala se na korištenje odabranog bilja i prirodnih sastojaka za liječenje bolesti, s promjenjivim stupnjem uspješnosti. Biljni pripravci, barem djelomično, proizlazili su iz rukopisa sačuvanih iz antičkog doba, no velik dio nijansi i detalja izgubio se tijekom vremena, što je otežavalo usporedbu informacija između pojedinih slučajeva.

Druge metode uključivale su uporabu amajlija i zaštitnih predmeta kako bi se otjerali zli duhovi, za koje se često vjerovalo da uzrokuju bolesti koje tadašnja znanost nije znala objasniti.

Situaciju dodatno otežava činjenica da je kršćanstvo u to vrijeme dominiralo Europom, pa su se bolest i patnja smatrale božjom kaznom za grijehe, a svi oblici liječenja koji su odstupali od crkvenih uputa proglašavali su se herezom i strogo su kažnjavani.

Iscrpljivanje krvi, izazivanje povraćanja, pa čak i medicinski kanibalizam, primjenjivali su se bez mnogo propitivanja. Budući da većina tadašnjih metoda liječenja nije bila djelotvorna i često je dodatno narušavala zdravlje oboljelih, tadašnji medicinski djelatnici teško su mogli uočiti razliku u stopi preživljavanja svojih pacijenata.

Iz njihove perspektive, oni koji su preživjeli, učinili su to zahvaljujući liječenju, a oni koji nisu, jednostavno nisu imali sreće ili su, prema tadašnjem vjerovanju, zaslužili svoju sudbinu jer su počinili grijeh.

Povezanost znanosti i medicine

Nakon renesanse i prosvjetiteljstva, zapadna se slika svijeta postupno usmjerila prema stručnijem i objektivnijem pristupu. To je značilo da su metode zasnovane na dokazima u medicini postupno postale sve prihvaćenije kao standard.

Do 18. stoljeća, zahvaljujući prethodnom razdoblju, razvilo se znatno bolje razumijevanje ljudskog tijela. Počelo se uviđati da, iako još nisu bili poznati uzročni čimbenici brojnih bolesti, koje će se kasnije objasniti teorijom o mikrobima, to nije sprječavalo korištenje rezultata eksperimenata i istraživanja kako bi se pacijentima omogućili sve precizniji oblici liječenja.

Detaljno je prikazao koštanu i mišićnu strukturu ljudskog tijela, uz dodatke poput sinusa, tetiva i ligamenata, te mnoge druge dojmljive anatomske elemente.

Razvojem anatomije došlo je i do boljeg razumijevanja odnosa između organa, kao i njihove uloge u ljudskom tijelu. Uočavanjem tih povezanosti, počele su se razvijati različite teorije i ideje o tome kako ljudski organizam zna što treba činiti i kako komunicira unutar sebe.

To je u konačnici otvorilo put otkrićima i istraživanjima u području mikrobiologije, a kasnije i DNK, što je omogućilo pristup informacijama koje su bile ključne za početak rješavanja bolesti i stanja koja su se dotad smatrala neizlječivima ili smrtonosnima.

Takav ubrzani razvoj nakon sekularizacije medicine i prihvaćanja znanstvene metode jasno pokazuje snažan i međusobno ovisan odnos između znanosti i medicine.

Budućnost medicine: što je sljedeći korak?

Sada kada smo razmotrili način na koji se medicina razvijala kroz povijest i postala ono što danas jest, vrijeme je da razmotrimo što bi ona mogla postati u bliskoj i dalekoj budućnosti.

U doba informacija, umjetne inteligencije i minijaturizacije, upravo tehnologija pomiče granice onoga što se dosad smatralo mogućim u području medicinske znanosti. Volonteri koji pomažu u zdravstvenom sustavu zaslužni su i za osiguravanje vremena i resursa za napredak.

Postoje bezbrojni primjeri primjene suvremene i buduće tehnologije, stoga ćemo se osvrnuti na nekoliko ideja koje su trenutačno u razvoju kako bismo sagledali mogući izgled medicinske prakse kroz nekoliko godina.

Počevši s umjetnom inteligencijom, njezina je primjena gotovo beskonačna, no jedno od najkorisnijih područja svakako je sekvenciranje gena i dekodiranje struktura proteina brže nego ikad prije.

Novi oblici lijekova i cjepiva zasad su vezani uz dugotrajne laboratorijske procese, no umjetna inteligencija nudi mogućnost obavljanja složenih i zahtjevnih izračuna znatno bržim tempom.

Sljedeći je zadatak zdravstvenog sustava zasigurno osiguravanje održivosti unutar sustava.

Minijaturizacija također bilježi veliki napredak, omogućujući smanjenje robota do razine na kojoj mogu izvoditi mikroskopske kirurške zahvate ili isporučivati lijekove izravno na ciljano područje putujući kroz krvne žile. Preciznost koju pružaju takvi mikrouređaji izravno utječe na uspješnost zahvata.

Na kraju, vrijedi istaknuti i nedavnu primjenu matičnih stanica, temeljenu na najnovijim istraživanjima, koje omogućuju učinkovit uzgoj novog tkiva te njegovu primjenu u zamjeni oštećenih dijelova organa.

Kako se razumijevanje matičnih stanica i dalje razvija, moguće je da ćemo u budućnosti svjedočiti situaciji u kojoj osobe koje trebaju transplantaciju jednostavno dobiju novi organ uzgojen u laboratoriju, potpuno identičan njihovom vlastitom, umjesto da čekaju na donatorski organ.