Ako želiš učiti njemački jezik, moraš se naviknuti na činjenicu da je to strani jezik. Kao obrazovanoj osobi, to ti se možda čini očito, no mnogi su polaznici tečajeva i učenici jezika odustali od tog pothvata jer nisu uzeli u obzir koliko je to zapravo zahtjevan izazov.
Nije riječ samo o učenju vokabulara - gramatika je također drukčija.
Stvari koje nam se u našem jeziku čine očitima i jednostavnima, poput redoslijeda riječi u rečenici ili tvorbe riječi, odjednom se razlikuju u njemačkom jeziku. Slijedi nekoliko savjeta za učenje njemačkog jezika koji će ti biti korisni tijekom upuštanja u čari novog jezika. Naravno, njemački možeš učiti i online.
Razlike između hrvatskog i njemačkog jezika
Prilikom učenja njemačkog jezika mnogi se govornici hrvatskog jezika susreću s razlikama između ta dva jezika. Neke su od njih gotovo neznatne - u njemačkom se sve imenice pišu velikim početnim slovom, ne samo vlastite, i moguće ih je slagati u divovske riječi, kao što je npr. „Schulausflugteilnahmegenehmigung” (dozvola za sudjelovanje na školskom izletu).
Postoje neke razlike koje nas mogu lako isfrustrirati jer se uglavnom vodimo pravilima koja su logična u našem jeziku, dok u drugom vrijede potpuno druga pravila. Jedan su primjer toga rodovi u njemačkom jeziku koji se nerijetko razlikuju od hrvatskih. Primjerice, riječ zima u njemačkom je jeziku muškog roda, dok je u hrvatskom ženskog. Rodove u njemačkom jeziku možemo prepoznati prema članovima koji stoje uz imenice - još jedan novi pojam u učenju tog jezika u odnosu na hrvatski.
Osim toga, hrvatski govornici prilikom učenja njemačkog jezika susreću se s nepravilnim glagolima. Budući da su oni novitet, potrebno je posvetiti se učenju nepravilnih glagolskih oblika i njihovu korištenju u određenim glagolskim vremenima. Također, još je jedan novitet kada je riječ o glagolskim vremenima, a to je prošlo vrijeme preterit.
Iako često očekujemo da učenje novog jezika podrazumijeva i nešto kompliciranije jezične konstrukcije, sklonidba odnosno deklinacija u njemačkom je jeziku malo lakša. Glavni je razlog tome što njemački jezik ima četiri padeža - nominativ, genitiv, dativ i akuzativ. Dakle, hrvatski i njemački jezik razlikuju se i u broju padeža. Stoga je prilikom dekliniranja u njemačkom jeziku potrebno učiti manje nastavaka nego u hrvatskom.
Učenje rodova i padeža u njemačkom jeziku
S obzirom na to da se rodovi velikog broja koncepata razlikuju u njemačkom i hrvatskom jeziku, potrebno je tome posvetiti dodatnu pažnju. Također, učenje gramatičkih morfema u deklinaciji u njemačkom također može predstavljati izazov - no, barem je manji broj padeža nego u hrvatskom jeziku.
Rodovi u njemačkom jeziku
U njemačkom, kao i hrvatskom, postoje tri gramatička roda: muški, ženski i srednji. Iako možda logički očekuješ da su, primjerice, žene i ženke životinja uvijek u ženskom rodu, a muškarci i mužjaci u muškom - to često nije tako. Kao što je to praksa u mnogim jezicima koji imaju dva gramatička roda, npr. francuski i talijanski, Nijemci također i neživim objektima pridaju rod (za razliku od npr. engleskog jezika gdje su svi neživi koncepti srednjeg roda).
Postoje pravila koja nam pomažu u određivanju roda imenice. Riječi koje označavaju slične stvari (npr. kalendarski izrazi ili strane svijeta) ili koje imaju iste nastavke uglavnom su istog roda. No, za ostale nema nam druge nego učiti napamet članove uz imenice (muški „der”, ženski „die” i srednji „das”).
Padeži u njemačkom jeziku
Korištenje padeža u njemačkom je jeziku slično hrvatskom. Njihova je uloga pokazati nam u kojem se kontekstu javlja određena riječ. Nominativ u njemačkom uglavnom se koristi kao subjekt ili objekt u rečenici, a uz njega često mogu stajati glagoli kao što su „sein” (biti) i „werden” (postati). Akuzativ se koristi za izravne objekte, a dativ za neizravne. Genitiv je padež koji označava pripadnost.
Osim toga, određeni prijedlozi mogu nam biti od velike pomoći tijekom određivanja padeža jer se gotovo uvijek pojavljuju skupa. Mjesne prijedložne padežne izraze često možemo naći uz akuzativ (ukoliko se izriče neko kretanje) ili uz dativ (ako nema kretanja).
Kako naučiti rečeničnu strukturu u njemačkom jeziku
Isprva, rečenične strukture u njemačkom i hrvatskom jeziku mogu se činiti sličnima. Također, ako poznaješ i engleski jezik, vrlo ih lako možeš usporediti uz nekoliko manjih razlika:
Subjekt + predikat (glagol) + neizravni objekt (u dativu) + izravni objekt (u akuzativu).
Jedina je razlika što u engleskom jeziku položaj neizravnog objekta ovisi o tome koristi li se prijedlog „to”.
Ipak, u njemačkom je jeziku moguće premještati rečenične dijelove, uključujući i priloge, na početno mjesto, prebacivati subjekt na treće mjesto nakon glagola i slično. Uloga je padeža da nam, bez obzira na položaj riječi, pobliže objasni koja je uloga tih riječi u rečenici. Na drugo mjesto u rečenici uvijek dolazi predikat.
Dakle, glagol zauzima drugo mjesto u glavnim surečenicama, no ako uz glagol stoji i pomoćni glagol, tada pomoćni glagol dolazi na drugo mjesto, dok infinitiv ili particip dolaze na kraj rečenice.
Subjekt + pomoćni glagol + neizravni objekt + izravni objekt + infinitiv ili particip.
Rečenična struktura zavisnih surečenica u njemačkom jeziku
U zavisnim surečenicama predikat dolazi na kraj, s time da pomoćni glagol zauzima posljednje mjesto:
Veznik + subjekt + neizravni objekt + izravni objekt + infinitiv ili particip + pomoćni glagol
Imperativ u njemačkom jeziku
U njemačkom je jeziku u zapovjednom načinu naglasak na glagolu. Zbog toga on dolazi na prvo mjesto:
Lasse mich los!
Lerne die Vokabel!
Poredak riječi u upitnim rečenicama
Kada je riječ o upitnim rečenicama, njihova struktura u njemačkom jeziku ovisi o tome može li se na pitanje odgovoriti s da i ne, ili ne može. Upitne rečenice koje zahtijevaju puni odgovor započinju upitnom riječi na prvom mjestu, a glagol dolazi na drugo mjesto.
Pitanja na koja se može odgovoriti s da ili ne započinju glagolom. Zatim dolazi subjekt, pa ostatak:
Kennst du die richtige Wortfolge für diesen Satz?
Glagolska vremena u njemačkom jeziku
Iako su njemački i engleski jezik, koji vjerojatno već učiš ili znaš, slični zbog zajedničkog korijena, u slučaju glagolskih vremena možemo uvidjeti veću razliku. Kao i hrvatski jezik, njemački nema glagolske oblike koji izriču dugotrajnost radnje (kao npr. Present Continuous u engleskom).
Izricanje sadašnjeg vremena
Prilikom izricanja radnje koja se događa trenutno, ili za radnju koja je započela u prošlosti i još uvijek se događa, koristimo prezent:
Ich dusche. = Tuširam se.
Ich gehe jeden Tag in die Schule. = Idem u školu svaki dan.
Glagolska vremena koja izriču prošlost
Preterit se najčešće koristi u pisanom obliku (i zvuči pomalo arhaično), a njime se iskazuje radnja iz prošlosti koja je završena. Ta radnja može biti konačna ili ponavljana.
Ich duschte Gestern. = Jučer sam se otuširala.
Als Kind ging ich jeden Tag in die Schule. = Kao dijete svaki dan sam išla u školu.
Perfekt u njemačkom tvori se na sljedeći način: Pomoćni glagol „haben” ili „sein” u prezentu + particip glagola.
Dakle, koristimo ga na isti način kao i perfekt u hrvatskom jeziku.
Ich habe geduscht. = Otuširala sam se.
Als Kind bin ich jeden Tag in die Schule gegangen. = Kao dijete svaki dan sam išla u školu.
Perfekt tvorimo ovako: Pomoćni glagol „haben” ili „sein” u Präteritu + particip glagola.
Tvorba pluskvamperfekta u njemačkom jeziku izgleda ovako: Pomoćni glagol „haben” ili „sein” u perfektu + particip glagola.
To se glagolsko vrijeme, kao i u našem jeziku, koristi za izricanje radnje koja se dogodila prije neke druge radnje koja se također odvila u prošlosti.
Bevor ich aus dem Haus ging, hatte ich geduscht. = Bila sam se otuširala prije nego što sam izašla iz kuće.
Bevor ich zur Universität ging, war ich zur Schule gegangen. = Bila sam išla u školu prije nego što sam krenula na fakultet.
Kako izreći buduće radnje na njemačkom jeziku?
Jedan od načina izražavanja budućih radnji na njemačkom jeziku jest prezent. Njime izričemo radnje koje se događaju u bliskoj budućnosti, sve dok je iz konteksta jasno da se to ne događa odmah. Prezent za izražavanje buduće radnje u njemačkom jeziku koristimo na sljedeći način:
Morgen gehe ich wieder in die Schule. = Sutra opet idem u školu.
Ali njemački također ima i buduće vrijeme za radnje koje se odvijaju u daljoj budućnosti ili u slučajevima kada bi vrijeme radnje moglo biti nejasno. Kao i u našem jeziku, to je Futur I. Tvori se ovako: Prezent glagola „werden” + infinitiv.
Nächste Woche werde ich ins Kino gehen. = Sljedeći tjedan ići ću u kino.
Wenn ich wieder gesund bin, werde ich in die Schule gehen. = Ponovno ću ići u školu kada ozdravim.
Također, i u njemačkom jeziku postoji Futur II, a tvori se uz prezent glagola „werden” + particip glavnog glagola + infinitiv pomoćnog glagola „haben” ili „sein”.
Njime izražavamo predbuduće događaje za koje očekujemo da će se dogoditi ili za radnje iz prošlosti za koje pretpostavljamo da su završene u trenutku pisanja:
Er ist nicht zur Schule gekommen, er wird krank gewesen sein.
Savjeti za učenje njemačkog jezika
Iako se isprva učenje njemačkog može činiti teško, postoji nekoliko metoda koje ti mogu olakšati učenje bilo kojeg novog jezika.
Za početak, probaj čitati vijesti ili jednostavnije kratke priče na njemačkom jeziku, posebno o tematici koja te zanima.
Još je jedna dobra metoda postavljanje njemačkog jezika kao jezika rada tvojeg mobitela ili računala. Na taj ćeš način usvojiti svakodnevne riječi koje su ti već poznate jer se često susrećeš s njima.
Pokušaj gledati serije ili filmove jednostavnije tematike na njemačkom jeziku s njemačkim titlovima. Istovremeno ćeš slušati izgovor i zapažati pravila pisanja riječi.
Posluži se i aplikacijama za učenje jezika - svakodnevno rješavaj kratke zadatke prilagođene tvojoj razini učenja.
Svidio vam se ovaj članak? Zapiši to!
Loading...
