Održiva zdravstvena skrb i ekološki prihvatljiva medicina

Kao i u svakoj drugoj djelatnosti, javni zdravstveni sustav u jednom trenutku mora početi razmatrati vlastiti utjecaj na okoliš. Velike organizacije odgovorne su za veliku većinu emisija ugljikova dioksida i štete za okoliš na globalnoj razini, a unatoč svemu dobrome što sustav javnog zdravstva čini, ni on nije izuzet iz toga.

Ekološki prihvatljiviji zdravstveni sustav stoga je nužnost. Kao i svaka druga velika organizacija, i zdravstveni sustav mora preuzeti svoj dio odgovornosti i aktivno sudjelovati u zaštiti planeta.

Želite davati lekcije?

Pridruži se zajednici Superprof i podijeli svoje znanje sa stotinama znatiželjnih i motiviranih učenika.

Napravite oglas

Kakvo je trenutno stanje održivosti u zdravstvenom sustavu?

Poticaj za stvaranje ekološki održivijeg javnog zdravstvenog sustava već je započeo, a brojni sustavi i ideje razmatraju se kako bi se model održivosti svakim danom sve više pretvarao u stvarnost.

Primjerice, britanski zdravstveni sustav obvezao se na postizanje cilja neto nulte emisije ugljikova dioksida, čime je postao prvi takav sustav na svijetu. Provedene su brojne mjere za suzbijanje okolišnih čimbenika s kojima se zdravstvena i socijalna skrb suočavaju ako žele postati uistinu održive.

Koje je sve čimbenike iz okoliša potrebno uzeti u obzir?

Kao i u svakoj drugoj djelatnosti, zdravstveni sustav suočava se s brojnim istim izazovima kao i druge industrije. Za svoj rad zahtijeva veliku količinu resursa, a odgovor na pitanje održivosti zdravstvene skrbi oduvijek leži, i nastavit će ležati, u učinkovitijem upravljanju tim resursima. S takvim se problemima, primjerice, svakodnevno susreću i liječnici opće prakse.

Bilo da je riječ o prelasku na održivije medicinske uređaje i objekte, poput onih s manjom potrošnjom energije ili zgrada s učinkovitijim dizajnom koji smanjuje troškove grijanja i hlađenja, ili o korištenju ekološki prihvatljivijih oblika prijevoza, primjerice električnih vozila ili prijevoznih sredstava s manjim emisijama, ključno je odgovorno upravljanje resursima. Upravo je ono temelj smanjenja negativnog utjecaja zdravstvenih usluga na okoliš unutar hrvatskog zdravstvenog sustava.

Što je u središtu održivog zdravstva?

Jedna od vodećih ustanova koja nudi savjetovanje i edukaciju o održivosti u zdravstvu jest, primjerice, britanski Centar za održivu zdravstvenu skrb, koji služi kao primjer modela kakav bi bio koristan i u okviru hrvatskog zdravstvenog sustava.

Takve inicijative igraju ključnu ulogu u poticanju održivijih praksi, kako u javnim zdravstvenim ustanovama, tako i u privatnom zdravstvenom sektoru u Hrvatskoj. Također, i volonterski rad ima značajan utjecaj.

U pravilu je djelovanje ovakvih ustanova usmjereno ponajprije na obrazovanje i osposobljavanje zdravstvenih djelatnika, a ne na izravnu provedbu promjena, što je razumljivo s obzirom na kompleksnost uvođenja održivosti u zdravstveni sustav.

Zdravstvo je izrazito opsežno područje u kojem kruže velika financijska sredstva, a stalni pritisak na učinkovitost i racionalizaciju troškova čini sustavno provođenje ekoloških mjera iznimno zahtjevnim zadatkom.

Unatoč tome, edukacije i smjernice koje nude ovakve institucije vrijedan su alat za sve dionike u zdravstvenom sustavu koji žele pridonijeti pozitivnim promjenama, bez obzira na opseg tog doprinosa.

Je li moguće educirati se o važnosti održivog zdravstvenog sustava?

Jedna od najkorisnijih stvari koju zdravstveni djelatnik može učiniti kako bi smanjio negativan utjecaj na okoliš, bilo osobno ili u okviru ustanove u kojoj radi, jest pohađanje edukacije o održivom upravljanju u zdravstvu.

Takve edukacije dostupne su na različitim mjestima, a jedan od primjera dobre prakse je i ranije spomenuti Centar za održivu zdravstvenu skrb, čiji bi se model mogao prilagoditi i unutar hrvatskog sustava. Također, na internetu postoji pregršt tečajeva i izvora koji pružaju kvalitetan uvid u ovu bitnu temu.

Koristi takve edukacije su višestruke. S jedne strane, omogućuju razvijanje osobne osviještenosti o problemima s kojima se sustav suočava i promišljanje mogućih rješenja, a s druge strane, osnažuju za preuzimanje uloge vodstva među kolegama koji također žele pridonijeti smanjenju utjecaja zdravstvene djelatnosti na okoliš.

Kako bi funkcionirao model održivog zdravstva?

Model održivosti u hrvatskom zdravstvenom sustavu predstavljao bi okvir prema kojem se može procijeniti koje bi sustavne promjene bilo korisno uvesti u praksu. Po uzoru na onaj britanski, temeljio bi se na vrednovanju početne ideje prema njezinoj izvedivosti i mogućnosti daljnjeg razvoja u budućnosti.

Prijedlozi i ideje ocjenjuju se prema tome koliko dobro zadovoljavaju određene kategorije, označene od A do D.

Te kategorije obuhvaćaju, primjerice, koliko bi prijedlog pridonio učinkovitijem funkcioniranju zdravstvenih ustanova i olakšao svakodnevni rad ili koliko je ideja prilagodljiva naglim promjenama u zdravstvenom okruženju.

Takav pristup omogućuje uvođenje onih rješenja koja su dugoročno održiva i donose širok raspon koristi, umjesto onih koja troše resurse i na kraju stvaraju više problema nego koristi.

Ima li model održivosti podršku vladajućih tijela?

Poboljšanje održivosti već je dugo popularna tema među političarima s obje strane spektra, osobito kada je riječ o unapređenju djelatnosti u kojima država ima aktivnu ulogu.

To se posebno odnosi na zdravstvenu skrb, kao iznimno vidljivo i osjetljivo područje javnog interesa.

Međutim, većina inicijativa za ekološku održivost unutar zdravstvenih ustanova, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, pokrenuta je iznutra, a ne kao izravna posljedica političkih odluka.

Iako je održivi razvoj jedna od poruka koju vlasti često ističu, dosadašnji pokušaji inicijativa u području održivosti zdravstvenog sustava u Hrvatskoj najvećim su dijelom rezultat stručne odgovornosti i inicijativa unutar samih institucija.

Vrijedi li pohađati dodatne tečajeve upravljanja u sestrinstvu?

Jednom riječju, da. Zanimanje medicinske sestre ili tehničara neizbježno uključuje određenu razinu vodstva, tj. menadžmenta, a ta se vještina, kao i svaka druga, može učiti i razvijati.

Program usmjeren na razvoj liderskih sposobnosti, posebno ako je prilagođen području sestrinstva, može pomoći ne samo u stručnom usavršavanju u svakodnevnoj praksi, već i u učinkovitijem timskom djelovanju te preuzimanju odgovornosti kada to situacija zahtijeva.

Vodstvo je vještina neprocjenjive vrijednosti, koju je teško kvantificirati konvencionalnim mjerilima, ali čiji se učinci jasno očituju u svakodnevnom radu.

Osim toga, edukacija o vodstvu može pridonijeti boljoj provedbi načela održivosti unutar zdravstvene ustanove. Takve promjene zahtijevaju zajednički način razmišljanja i razumijevanje ciljeva unutar tima, što je srž uspješnog vodstva.

Puko naređenje neke institucije da se uvedu promjene radi zaštite okoliša neće imati ni približno isti učinak kao jasno objašnjenje zašto su te promjene potrebne i kako one mogu koristiti svima uključenima.

Je li održivost u zdravstvenom sustavu zaista važna?

Održivost u zdravstvenom sustavu, moglo bi se reći, odmah je iza spašavanja ljudskih života po važnosti. Kao i u mnogim velikim sustavima, i ovdje je prisutan višegodišnji pritisak štednje i rezanja troškova, koji je sustav doveo do krajnjih granica.

Dok su brojne organizacije odabrale put nastavka takvog pritiska uz isprazna obećanja, moderni zdravstveni sektor sada je suočen s točkom prijeloma i mora se usmjeriti na održivost više nego ikada prije, kroz uvođenje sustava koji će smanjiti njegov negativan utjecaj na okoliš.

Nažalost, ti ciljevi često suprotstavljeni strategijama uštede i ostvarivanja financijske dobiti, što znači da je na određenoj razini nužno prihvatiti kompromise kada je riječ o financijama, kako bi se takvi sustavi uopće mogli provesti.

Postoje li koraci koji bi se mogli poduzeti?

U konačnici, najvažnije što svaka pojedinačna osoba može učiniti jest dati svoj glas, s nadom da će i drugi učiniti isto.

Unatoč porukama koje su godinama širile velike naftne kompanije, a koje su odgovornost za klimatsku krizu prebacivale na pojedince, stvarni utjecaj i dalje u najvećoj mjeri dolazi od velikih korporacija. To znači da do stvarnih promjena neće doći dok se u tim organizacijama ne dogode duboke promjene u načinu razmišljanja i djelovanja.

Isto vrijedi i za zdravstveni sektor, uključujući i hrvatski zdravstveni sustav. Najvažnija uloga svakog pojedinca jest stalno podsjećati institucije da nisu izuzete iz ovih problema i da bi upravo one trebale preuzeti najveći teret u njihovom rješavanju.

Sve u svemu, smjer kojim se razvijaju zdravstvo i održivost djeluje optimistično, s obzirom na sve veći naglasak ne samo na spašavanju života, nego i na istovremenoj brizi za planet.

Zahvaljujući kvalitetnijoj edukaciji, boljem upravljanju i većoj pažnji posvećenoj provedbi sustava u praksi, hrvatski zdravstveni sustav, zajedno s privatnim zdravstvenim ustanovama koje djeluju uz njega, jasnije bi se mogao usmjeriti prema nužnim promjenama koje omogućuju istinsku brigu za okoliš. Na taj način, životi koji se spašavaju imat će svijet u koji se mogu sigurno vratiti nakon izlaska iz bolnice.

Financijski i kadrovski izazovi

Ekološka učinkovitost u hrvatskom zdravstvenom sustavu predstavlja izazov koji zahtijeva pažljivo usklađivanje između brige za okoliš i realnih operativnih mogućnosti.

U uvjetima kroničnog financijskog pritiska i preopterećenosti kadra, održivost se često stavlja u drugi plan. Ipak, upravo uvođenjem dugoročno isplativih i ekološki prihvatljivih rješenja moguće je postupno smanjiti troškove i olakšati rad unutar sustava.

Održivost ne bi trebala biti dodatno opterećenje, već prilika za modernizaciju i bolju otpornost zdravstvene skrbi.