Razvoj socijalnih vještina kod djece: kako pomoći sramežljivom djetetu?

Tijekom povijesti mnogi su vodeći političari pokazivali manjak empatije i stvarali neprijateljsko okruženje za mnoge ljude. Ono što je u ovom trenutku zaista važno jest kako krenuti dalje nakon kaosa koji su neki od njih ostavili za sobom. Najbolji način za to jest podučavanje djece kako funkcionirati u društvu. Kako stvarati pozitivnu atmosferu u kojoj svi imaju jednako pravo sudjelovanja.

Nekada se vjerovalo da djeca socijalne vještine usvajaju sama od sebe. Danas se zna da to nije slučaj. Roditelji ulažu velik trud u oblikovanje sposobnosti svoje djece kako bi se kasnije lakše snašla u društvu. Socijalne vještine koje roditelji često poučavaju, a nerijetko se zanemaruju, uključuju:

• dijeljenje, igračaka, hrane i izmjenjivanje reda
• poštovanje, izgovaranje „molim“, „hvala“, „oprosti“ i „nazdravlje“
• primjereno ponašanje u određenom okruženju, primjerice ne govoriti glasno u knjižnici
• pristojnost
• lijepo ponašanje
• ljubaznost i spremnost na pomaganje

U najmanju ruku, škole očekuju da djeca na početku školovanja već imaju usvojene ove osnovne socijalne vještine, a učitelji ih zatim samo dodatno razvijaju. Naposljetku su one ključne za napredovanje na fakultetu i razvoj karijere.

Učenje i interakcija u grupi ključni su za razvoj važnih životnih vještina. No, gdje djeca koja se školuju kod kuće dobivaju takvu vrstu iskustva i izloženosti društvenim situacijama?

Najbolji učitelji dostupni

Idemo

Što su socijalne vještine?

Nekada se smatralo društveno neprihvatljivim hodati okolo poluodjeven ili u neodgovarajućoj odjeći. Takvo ponašanje smatralo se znakom slabih socijalnih vještina. Danas su otkrivena koža, uska odjeća, kao i preveliki ili poderani komadi postali dio modnog izražavanja.

Iako način odijevanja može pokazivati kako se osoba želi predstaviti u društvu, on ne odražava nužno njezine socijalne vještine. Socijalne vještine skup su društveno prihvatljivih ponašanja i karaktera. One čine razliku između osobe koja poštuje tuđi osobni prostor i one koja ga narušava. Većina roditelja želi da njihova djeca znaju samouvjereno funkcionirati u društvu, imati prijatelje i ponašati se primjereno različitim situacijama. Također žele da mogu jasno izraziti svoje misli i primjereno reagirati na druge.

Slušanje i postavljanje pitanja toliko su važne vještine da se posebno potiču i u kućnom obrazovanju. Ipak, postoje i socijalne vještine koje su manje vidljive i često se ne prepoznaju odmah kao takve.

Dobročinstvo je također važna socijalna vještina. Ono ne znači samo pomaganje humanitarnim organizacijama, nego i spremnost na prihvaćanje ljudi koji su drugačiji od nas. Podrazumijeva otvorenost prema razlikama i poštovanje drugih, umjesto očekivanja da svi budu jednaki.

Socijalne vještine u različitim kulturama

U Kini je sasvim prihvatljivo da ljudi stoje vrlo blizu jedni drugima. Ako u svoj dom pozoveš osobu iz Kine, nemoj se iznenaditi ako otvori tvoje ormariće i ladice kako bi vidjela što se nalazi unutra. U zapadnim kulturama takvo bi se ponašanje smatralo ozbiljnim narušavanjem privatnosti. Međutim, u azijskim kulturama dopuštanje takvog istraživanja prostora znak je otvorenosti i spremnosti na dijeljenje.

Prilikom poučavanja socijalnih vještina važno je uzeti u obzir i kulturne razlike. Primjerice, neke kulture iznimno poštuju starije osobe, stoga se ne treba čuditi načinu na koji se prema njima odnosi, čak i ako ti je to pomalo neugodno. Ako dijete odvedeš u korejski ili japanski restoran u kojem se domaćin i osoblje klanjaju gostima, to je odlična prilika za objašnjenje kako se u drugim kulturama iskazuje poštovanje.

Živimo u globaliziranom društvu u kojem svaka kultura ima vlastite norme. Možda se čini nepristojnim ako gost barem ne ponudi pomoć pri pospremanju nakon obroka.

Poučavanje djece da socijalne vještine nisu iste u svim dijelovima svijeta ključno je za proširivanje njihova razumijevanja načina na koji društva funkcioniraju. Ubrzo će shvatiti da se neka pravila lijepog ponašanja u našoj kulturi u drugim zemljama mogu doživjeti čak i kao uvreda.

O podučavanju socijalnih vještina

Razvijanje socijalnih vještina važan je dio obrazovanja, a često se spominje i u kontekstu obrazovanja kod kuće. Uobičajeno je mišljenje da djeca socijalne vještine stječu samim boravkom u školi, no to nije u potpunosti točno. Boravak uz odrasle osobe koje imaju razvijene socijalne vještine, kao i uz drugu djecu u različitim okruženjima, potiče razvoj socijalne kompetencije. S obzirom na to, u nastavku je nekoliko smjernica koje mogu pomoći u vođenju tog procesa. Za učenje o međuljudskim odnosima nisu potrebni neki specijalni materijali, već vrlo dobri uzori koje mogu pratiti.

Razgovor i uključenost u aktivnosti

Socijalna kompetencija djece razvija se kroz prilike za razgovor s drugima, osobito s odraslima. Uključivanje djece u različite društvene situacije, skupine i aktivnosti uvelike pridonosi tom razvoju.

Razgovori s djecom pomažu im razumjeti što je primjereno, a što nije. Koji se roditelj barem jednom nije posramio kada dijete naglas upita zašto je neka osoba tako debela? Upravo takvi razgovori pomažu djeci tumačiti ponašanje drugih ljudi. Djeca trebaju osjećati da mogu sigurno razgovarati o temama poput društvenih pravila, vršnjačkog nasilja i vlastitih zapažanja o društvenim odnosima.

Postavljanje dobrih primjera

Djeca se ne bi smjela prisiljavati na interakciju jer prisila može učiniti više štete nego koristi, osobito ako su sramežljiva. Njihove će se socijalne vještine prirodno razvijati kako budu stjecala samopouzdanje i imala prilike vježbati komunikaciju u različitim situacijama. Djeca razvijaju sigurnost u odnosima s drugima promatrajući kako se odrasli ponašaju u svojim interakcijama.

Važno je da sudjeluju u situacijama u kojima se ne osjećaju ugroženo, posramljeno, ismijano ili izloženo pritisku prije nego što su za to spremna.

Razvoj empatije

Treba imati na umu da se samopouzdanje s vremenom mijenja, osobito tijekom adolescencije. Roditeljsko vodstvo i podrška tada su iznimno važni. Djeca trebaju osjećati da su im uzori u potpunosti naklonjeni, no to ne znači da roditelji trebaju opravdavati loša ponašanja koja dijete možda iskušava. Temelj prihvaćenosti leži u načinu na koji se ponašamo, kako u svojim namjerama, tako i u načinu na koji gradimo odnose.

Primjerice, ako netko stalno prekida sugovornika, ubrzo će primijetiti da čak i dugogodišnji prijatelji prestaju odgovarati na pozive. Upravljanje odnosima toliko je važno da se te vještine u obrazovanju kod kuće poučavaju čak i tijekom školskih praznika.

Djeca trebaju razumjeti kako njihovi postupci utječu na druge i kako ti postupci oblikuju mišljenje drugih ljudi o njima. Važno je da budu svjesna dojma koji ostavljaju i načina na koji ih drugi mogu doživjeti, kao dijela vlastitog promišljanja i postupnog razumijevanja društvenih odnosa. Razgovor o tim temama povećava njihovu svijest o složenim odnosima koji su prirodan dio svakodnevnoga života.

Kako usaditi i poboljšati socijalne vještine?

Prije nego što se prijeđe na opće smjernice za poučavanje socijalnih vještina, važno je kratko se osvrnuti na djecu s posebnim potrebama.

Prepoznavanje verbalne i neverbalne komunikacije

Sljepoća, gluhoća, tjelesne razlike ili autizam sa sobom nose specifične izazove s kojima se većina druge djece ne susreće.

Velik dio socijalne kompetencije temelji se na prepoznavanju neverbalnih znakova poput govora tijela, tona glasa i izraza lica. Upravo su to elementi koje dijete s oštećenjem vida ili dijete iz spektra autizma može teže uočiti. Zbog toga roditelji takve djece, ali i introvertirane djece, često trebaju uložiti dodatni trud u razvoj njihovih socijalnih vještina, što uključuje i poticanje djeteta da po potrebi jasno izrazi svoje posebne okolnosti.

Učenje dijeljenja i suradnje

Od najranije dobi djecu se uči dijeljenju i ljubaznosti, no važno je poticati ih da dijele i s drugima, a ne samo s članovima obitelji ili bliskim prijateljima. Time uče da svatko zaslužuje poštovanje. Ispadi bijesa kod male djece često proizlaze iz frustracije jer još nemaju dovoljno razvijen rječnik i alate za izražavanje osjećaja.

Učenje jednostavnih znakova, prepoznavanje neverbalnih poruka i imenovanje emocija pomažu djetetu da se osjeća shvaćeno i prihvaćeno te olakšavaju kasniju komunikaciju.

Prepoznavanje emocija

Ako dijete iznenada burno reagira, to je dobra prilika da se nauči prepoznati osjećaje. Može se pitati „Jesi li ljut?“ uz odgovarajući izraz lica, „Jesi li frustriran?“ ili „Jesi li povrijeđen?“ Kada dijete nauči imenovati ono što osjeća, lakše će pronaći način kako se nositi sa situacijom. S vremenom će biti manje ispada, a više samostalnog rješavanja problema.

Roditelji trebaju poticati dijete da koristi riječi kako bi izrazilo svoje potrebe i osjećaje, osobito u trenucima kada se osjeća preplavljeno. Kako dijete raste, mijenjaju se i metode poučavanja. Važno je uključivati obitelj u zajednicu, kroz sport, umjetničke aktivnosti, čitateljske grupe u knjižnici ili druge organizirane oblike druženja.

Bez obzira na to je li dijete u školi ili kod kuće, roditelji su njegovi prvi učitelji. Poticanjem razgovora, postavljanjem otvorenih pitanja i njegovanjem empatije razvijaju se socijalne vještine koje mogu imati velik utjecaj na obrazovni put i budući profesionalni uspjeh. Dobra ponašanja i pristojnost samo su dio toga, a otvorenost, suosjećanje i znatiželja uče se ponajprije u obiteljskom okruženju.